Meni je to malo smiješno i nelogično. Odakle uopće i dolaze misli? Iz glave,iz srca, iz duše, iz svemira? Kako mi možemo upravljati mislima? Ja doslovno imam više glasova u glavi i kao da se raspravljam sa sobom...pr. u lokalnoj crkvi redovito vidim ljude koji stalno griješe i stalno idu na pričest. Budući da je mjesto malo, svi sve znaju, znam da ne idu nigdje na ispovjed. I što je još gore, nakon mise - babinjak i trač parti. I nemogu NE pomisliti da je sva ta stvar nepravedna. I jedan glas mi govori - vidi ovu,tu se drži pobožna a izvan crkve katastrofa..a drugi glas - ma šta te briga, to je njen poblem,njen grijeh,ti se brini za sebe. Ali čim se pojavio 1. glas, gotovo..ja sam sagriješila mišlju. Ali nisam to željela, nije to namjerno..nisam sama prizvala takvu misao. Nisam misao pretvorila u grijeh, kao..e sad ću ja za kaznu nešto napraviti toj osobi. A opet, ako šutim na tuđe grijehe...i to je grijeh! Ne znam kako se uopće ponašati u takvim trenutcima.
