U svijetlu nedavnih događanja u Egiptu, kada su ove, kako ih nazivaju, "demokratske snage", izazvale napade muslimana na Kopte, a muslimani u Etiopiji spalili 69 crkava nakon nekakve glasine kako je jedan Kuran bačen u zahod, trebamo se upitati ima li ovakva politika nezamjeranja muslimanima više ikakvog smisla. Pritom ne pozivan na nikakav oružani sukob, već na otvoreno izjašnjavanje nas kršćana kako je islam u svojoj biti religija naslija, sile, ma koliko to smetalo nekom "međureligijskom dijalogu".
Jer Crkva bi svakao trebala oštro reagirati prema muslimanima kad se napadaju kršćani u islamskom svijetu, kad se zabranjuje i mogućnost da budeš kršćanin (primjer rigidne diktature kakva je Saudijska Arabija), ili ako ti se to dopušta onda na Crkvi ne smije biti ni križa ni zvona (Kuvajt). A da ne spominjemo nedavno ubojstvo jednog pakistanskog ministra samo zato jer je bio kršćanin.
S druge strane, muslimani odmah počinju divljački, nekulturno urlati, kad im netko nacrta karikaturu "proroka" Muhameda ili pozove na paljenje Kurana (kao onaj otkačeni pastor u SAD-u). Pozivaju na džihad, na ubijanje i sl, i to ne samo ona šačica islamista, nego velika većina njih. Uostalom, takva je situacija i blizu nama, u Bosni, sa vehabijama i sl.
Dobro je lani istaknuo talijanski ministar vajnjskih poslova Franco Frattini kako je na 100 ubijenih u svijetu zbog vjerske nesnošljivosti njih 75 kršćana. I takav podatak biva totalno ignoriran "kod nas" na Zapadu, bilo u medijima, bilo kod političara. S druge strane, posvećuje se briga svemu i svakome, tipa "prava" homoseksualaca, feministkinja i sl., kao i za prava "jadnih islamista, koje, eto, progoni teška američka čizma". Da mi je samo znat dotični "borci za ljudska prava" da ih je poslat među njihove ljubljene islamiste.
Što se tiče primjera proganjanja, njih je previše, a neke je jednostavno mučnina i prepričavati. Pritom je jedan od najpoznatijih onaj Pakistanke Asie Bibi, koja čeka na izvršenje smrtne kazne zbog "uvrede Muhameda". Budući da su svjedočanastva oprečna, nije sasvim jasno što je Bibijeva točno uradila da bi zaslužila ovako tešku kaznu, ali najverodostojnije djeluje izvještaj američkog web portala Persecution.com. Prema ovom portalu Asia Bibi je drugim ženama s kojima je radila u polju, a koje nisu htjele piti vodu koju je ona donosila jer je “nečista” i više puta su na nju vršile pritisak da se odrekne svoje kršćanske vjere, u jednom trenutku odgovorila da je “Isus umro za grijehe svih ljudi i ima život vječni - a Muhamed je mrtav.”
Pritom su česte i posebice gnjusne otmice kršćanskih djevojčica, koje potom bivaju danima silovane. Jedan od mnogobrojnih primjera je i onaj devetogodišnje djevojčice, koja je bila oteta tri tjedna i svakodnevno silovana, a da bi ju oslobodili, njezini roditelji i rodbina morali su sakupiti 30 tisuća eura otkupnine. Isto tako, jednom kaldejskom svećeniku su pred njegovim očima silovali ženu. Prije nekoliko godina otet je i kaldejski nadbiskup Paulos Rahho Faradsh, da bi ga nekoliko mjeseci kasnije našli mrtvog u blizini Mosula. Isto tako, "popularna" su i rekatarenja kršćana i muslimana, "za zaštitu", slično talijanskoj mafiji, a za što postoji uporište i u Kuranu. Jedan od najšokantnijih događaja jest onaj koji se zbio na Veliki petak 2007. godine u Bagdadu, kad je jedan četrnaestogodišnjak razapet na križ nasred ulice, a odozdo je usto proboden i mačem. Takav događaj ponovio se i u listopadu iste godine u Basri. Konačno, tu je i posebno težak slučaj kad je krajem prošle godine u jednoj crkvi u Bagdadu ubijeno 58 iračkih katolika.
U svijetlu svega navedenog, neopisivo je točna tvrdnja bizantskog cara Manuela II Paleologa, a koju je 2006. godine citirao Benedikt VI u Regensburgu: "Pokažite mi što je nova Muhamed donio i vidjet ćete samo zlo i nečovječno, kao što je njegova zapovijed širti mačem vjeru koju je propovijedao". Jer, iako je i u kršćanstvu bilo zastranjivanja, sve je to bio produkt slabosti ljudi u Crkvi i oko Crkve, a ne kršćanstva samog kao religije. S druge strane, islam, kao religija, otpočetka je donio zlo i naopako, počevši od samog Muhameda.
Taj arapski trgovac svoju je "vjeru" (ustvari kompilaciju svega i svačega, počevši od očitog plagiranja dijelova Biblije, nekih elemenata židovske tradicije, pa sve do arapske kulture i nekih elemenata smišljenih za njegove osobne potrebe) širio ognjem i mačem. Da, pritom se većina muslimana poziva na dijelove iz Kurana kada se poziva na "ljubav prema bližnjemu" i sl. Pritom zaboravljaju kako je u muslimanskom shvaćanju "bližnjega" to samo drugi musliman, a ne i "nevjernik". Tu treba spomenuti i pdoržavanje robovlasničkog sustava, kao i pologamiju, sa posebnim slučajem devetogodišnje Muhamedove supruge Aishe. A znamo kako se zovu odrasli ljudi koji spavaju sa devetogodišnjakinjama. Naravno, neki će se sad pozvat na činjenicu kako je takvo, gađenja vrijedno, ponašanje već otprije bilo ukorijenjeno u beduinskom arapskom društvu. No pritom kao da zaboravljaju na činjenicu kako muslimani svog Muhameda zovu "Božjim izaslanikom". Pitam se kakav bi to "Bog" bio nakon što bi ovakvu spodobu izabrao za svog izaslanika, nakon Krista, Sina Božjega, bez ijednog grijeha.
Slična je situacija i u područjima gdje žive hindusi, no njima se ionako nije ni čuditi, s obzirom kako je riječ o religiji čiji je temelj rasistički sustav kasti.
Za kraj, evo lanjskog članka u Jutarnjem:
Kršćani pod opsadom islamističkih militanata.