Dragi brate u grijehu,
nasa ustrajnost u vrijedanju Onoga koji nas najvise voli je nevjerovatna, tako da bi nam svima bio potreban jedan psihijatar, ali se dosta tesko srece takvoga "duhovnog psihijatra" (ako ga trazimo medju ljudima). Prvi korak u rjesavanju naseg problema je spoznaja da ga imamo, jer nas savjest kao toljaga lupa po glavi. Ta savjest nam pokazuje da smo zavoljeli nesto sto Bog prezire, a odbacili ono sto mu je milo, jer u suprotnom nebi osjetili tu tezinu. Podrucje savjesti i misli je ono na cemu smo svi mi jako slabi, pogotovo onda kada podcrtavam, 'mislimo' da mozemo to sami nadici (i vecinom od sutra pocinjemo). Ali problem postoji, tu i sada!
Sada mogu odbaciti tu misao, jer ako joj se prepustim, moram opet na pocetak i mogu biti bolji tek od sutra...
Kako bih bio odlucniji u odbacivanju te misli trebao bih traziti pomoc od onoga koji je pobijedio taj grijeh. Pa ima li veceg pobjednika nad grijehom od Isusa Krista? Tako da u trenucima "svoje slabosti" bi trebao u misli prizvati Krista i reci mu iskreno: Gospodine, evo vidis koliko sam slab, ne mogu sam, pomozi mi...i izreci sve ono sto si ovdje napisao. Vjeruj, grijeh ne moze biti u mislima, kada prizoves istinu.
Kako bismo svi i ostali u toj istini, potrebno nam je ustrajati u borbi i slijediti ono sto nam majka Crkva, nasljedujuci Krista savjetuje: sakramente i misu, molitvu i ljubav (oprost).
Ne zaboravi ni na onu koja je uvijek spremna da ti priskoci u pomoc (sv.Bernard, Zvijezda mora):
O ti, čovječe, koji vidiš, da na tom svijetu više ideš
kroz bure i oluje nego li hodaš po zemlji, ne odvrati
očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja
potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš na
grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako
te bacaju amo tamo valovi oholosti, častohleplja,
ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju.
Ako li potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost
ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen
radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti,
preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinjaš
daviti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na
Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama,
misli na Mariju, zazivaj Mariju.
Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca; i
da postigneš zagovor njezine molitve, ne ostavljaj
primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati,
Njoj se moleći nećeš očajati; na Nju misleći nećeš
zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona
štiti netrebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se
umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš cilju i tako
ćeš na sebi iskusiti, kako je s pravom rečeno: i ime je
Djevici Marija.
P.S. Kada se budes molio za najvece gresnike, mozes se sjetiti i mene...
|
Bog te blagoslovio.
