Katolički odgovori

Jučer su na Veliki četvrtak u svim katoličkim biskupijama, biskupi u katedrali s svećenicima prikazali sv. Misu posvete ulja, kojom se obilježava dan ustanove euharistije i svećeničkog reda. Tom prilikom svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju. Danas je Veliki petak jedini dan u godini kad se u Katoličkoj crkvi ne slave sveta misna otajstva, dakle pravo vrijeme za nas laike kako bi promislili o tome što očekujemo od svećenika. Čemu služi svećenik?

Ovaj treći odgovor je inspiriran djelovanjem vlč. Željka Lovrića, koji je župnik zagrebačke Župe sv. Leopolda Mandića u Ljubljanici-Voltinu. Inače antikatolički nastrojeni mediji su od njega napravili zvijezdu jer im se sviđa što repa, koristi AI i sprema heavy metal pjesmu! U velikom su tjednu neprestano ponavljali refrene njegove pjesme, a danas će ga ugostiti ljevičarski novinar Stanković. Neki mediji su podlo i dodavali neke antikatoličke teze u njegove pjesme poput: "Probudi se, Crkvo Vrijeme je da srušimo norme...“, ali nastavak „Vrijeme je da srušimo norme“ nije autentičan dio teksta. To je najvjerojatnije naknadna interpretacija, parafraza ili netočan prijepis koji kruži po društvenim mrežama.

Ako ga se želi objektivno sagledati treba reći kako uz osebujan izgled on često stavlja snažan naglasak na pastoralnu blizinu “asfaltu” i jeziku suvremenog čovjeka, no takav pristup lako može dovesti do pretjeranog pojednostavljivanja ili ublažavanja zahtjevnosti evanđelja. Crkva nije pozvana samo biti bliska svijetu, nego ga i preobražavati jasnoćom nauka, pozivom na pokoru i vjernošću predaji.
Dakle problem nije u želji za približavanjem ljudima, nego u tome što Crkva ne smije postati slična svijetu kako bi ga privukla, nego ga mora privući vjernošću Kristu, i u istini i u zahtjevnosti križa.

Možda je mislio "Vrijeme je da srušimo norme modernizma, korupcije, liberalizma..."

Treba uvijek gledati kontekst.

Kako ti to u kontekstu kreposne poslušnosti sagledavaš? Nije valjda kako postoji modernizam, korupcija i liberalizam kod nekih crkvenih pastira koje treba bespogovorno slušati?

Ovaj svećenik nije rekao ništa loše. Možda se nekome ne sviđa boja njegovog glasa ili ritam ili ugođaj pjesme, ali s teološke strane pjesma je pravovjerna. Asociralo me na to da su vjernici često opterećeni liturgijskim ruhom svećenika ili potjerom za krivovjernim biskupima, a zanemaruju one situacije u koje ih je Bog stavio - korupciju i nemoral u svojoj okolini... Pjesma zapravo govori o nedosljednom ponašanju vjernika u Crkvi i u društvu - i to je doista problem. Ljudima je inače teška poslušnost, ali otkud taj poriv i ta potreba da se govori protiv svećenika?

Uvijek se čudim tvojoj nedosljednosti u stavovima. Kako sad "krivovjerni biskupi" nisu isto vjernici nedosljedna ponašanja pa se ne treba njima opterećivati. Spomenuti svećenik si uzima za pravo prozivati svakog tko je pripadnik Crkve pjevajući u buntovničkom stilu. Ja pak mislim kako dobar svećenik ne treba poticati pobune i ne "tražiti sebe" ni pljesak svijeta, nego vjerno čuvati katolički nauk, dostojno služiti oltaru i neumorno voditi duše putem spasenja.

Nisam baš shvatila pjesmu kao "prozivku" da bi se netko trebao vrijeđati, iako se mogu složiti s ovim je li buntovnički stil uopće prikladan...

Nije prozivka, nego više kao poziv na preispitivanje i poticaj na obraćenje.. Ne poznajem ga baš i ne mogu komentirati iz kojih pobuda i motiva on radi - pretpostavljam da su nakane dobre - a pjesma svakako odskače svojim stilom. U moru popularne duhovne glazbe (koja je kao neki fenomen kod nas), on je barem privukao pozornost svojom originalnošću...

I dalje se čudim suprotnim polazištima na ovoj temi i onoj o poslušnosti iako su one u suštini iste.
Stvarno ne očekujem od župnika da njeguje buntovnički stil, forsira emociju i samo subjektivne poruke, jer postoji prevelika opasnost od zamračenja objektivne istine vjere i hijerarhija duhovnih dobara, koja u tradiciji uvijek ima prednost pred pastoralnim eksperimentiranjem. Tradicionalni pristup traži da se najprije čuva cjelovitost nauka, dostojanstvo liturgije i jasno razlikovanje istine i zablude, a tek potom traže prikladni oblici izražavanja.