Rudolph Red Nosed je napisao/la: Neki dan sam prao svoj automobil i kada sam se poskliznuo i pao na koljeno koje sam slomio prije par godina, a jos me uvijek boli, doslo mi je da psujem Krista. Znate ono, ne izgovorite to doslovno, samo vam prođe kroz glavu. Sasvim slučajno, ali opet sasvim prirodno. Svatko ima potrebu psovati zbog živciranja, samo to ne rade svi. Neki se mogu suzdržati, a neki ne.Ja se mogu suzdržati, ali opet mi dođe da nečista misao. Kako pobjeći ili kako pobijediti te misli i najvažnije od svega, kako pomoći drugima ...
Dobro nam dosao dragi brate...!
Nitko nikada nije postigao nesto,a da nije ulozio barem koliko -toliko...ili dopro do neke velicine bez velika napora i znoja.Tako i "psovka" je napast..koje se covjek moze osloboditi ako zeli. Bog je u covjekov rad ugradio znoj ,to znaci ni psovke,ako se covjek zeli osloboditi nece ici lako,ali isplati se i (proliti znoj) U znoju lica svoga zaradjivat ces kruh svoj, zar to nije recenica s prve stranice Biblije?Psovka je ruzna navika i sto covjek manje razmislja o tome da se oslobodi toga ,on ne shvaca ozbiljnost te navike,tako s vremena na vreme ,ona se i povecava...i tako postaje ovisnost...koje se tesko oslobadja...
Nema nijednoga ljudskog djela da ista vrijedi a da iza njega ne stoji ozbiljan napor, danonocni trud, ustrajno ponavljanje,i rad na sebi: Bez muke nema nauke.
Ne izusti imena Boga svoga uzalud!
Sv. Pavao nabraja neka teska zla koja ne vode covjeka na uska vrata u Kraljevstvo Bozje: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6, 9-10).
Teski grijeg , psovka Boga. To je protiv Druge zapovijedi: Ne izusti imena Boga svoga uzalud! Svakom covjeku mora Bog biti na prvom mjestu,ako ti Bog nije na prvom mjestu, u tvojoj nutrini u sredistu pameti i srca, onda se lako upustis i u pogrdu imena Bozjega, u bogohulnu psovku.
Sjede pred kućom dvojica nazovi-katolika i mirno pričaju, nisu čak ni uzrujani ni srditi, ni pijani, ali nakon svake druge ili treće riječi opsuju Boga, Isusa, ili neku Božju svetinju, Gospu, Crkvu i slično. I kažu da toga nisu svjesni; da im je ta paklena psovka postala svakodnevna poštapalica, bez koje oni ne mogu. Pa ne samo da su oni time otrovani, nego truju i svoju djecu i druge oko sebe. Psovka je ne samo bezbožnost i nekultura, nego i zaraza drugih. Kako je u toj ljudskoj sramotnoj ljagi - psovci prostran put i široka vrata!
Bez muke nema nauke
|
Psovka je samo ružna navika i treba se strpljivo oslobađati onoga što nam je prešlo u naviku.
.
