Vidio sam da je Sneni otvorio temu o manjku zvanja u Splitu- nadam se da se ova tema sad ne preklapa previše s njegovom jer se i ovdje (samo usput) spominju zvanja, ali u odnosu na redovnike ili monahe. Može je moderator i premjestiti.
Cisterciti općeg opsluživanja izabrali su novog generalnog opata, zove se Dom Mauro-Giuseppe Lepori. Radio Vatikan (
http://cistercium.blogspot.com/2010/09/ ... cians.html) kaže da je najvažnija zadaća novog opata ujedinjenje cistercita opće opservancije pravila sv. Benedikta s cistercitima strožije opservancije pravila zvanih i trapisti (na mojoj sličici imaju zafrknute habite, spremni nakon "ora" za "labora").
Ovi s ublaženim pravilom se sigurno nisu postrožili, dakle trapisti su olabavili. Meni se čini da je to ujedinjenje onda i pošteno i da sve te obnove redova imaju smisla za prvu, ili prvih nekoliko generacija. U čemu je danas razlika između obuvenih i bosonogih karmelićana? Osim Reda sv. Augustina imaju još dva bosonoga augustinska reda. Lav XIII. je u devetnaestom stoljeću sklopio opservante (smeđe franjevce) od puno manjih obnova, reformi, grana, a još i danas imamo kapucine, konventualce, trećorece koji se baš, koliko mi se čini, ne razlikuju puno međusobno.
Jel ima smisla još uvijek održavanje tolikih ogranaka samo zbog davnih razlika koje danas ne igraju nikakvu ulogu ili je zbog ionako malog broja zvanja bolje krenuti ovim cistercitskim putem pa imati jače redove brojem, intelektualnim potencijalom koji bi tako bili puno relevantniji?
Jeste kad razmišljali o tome?