Katolički odgovori

Smatram kako su svi manje više čuli za borbu Mirka Filipovića, te mi se čini zgodno raspraviti o odnosu vjernika prema ekstremnim sportovima i sportovima uopće.

Postoje li sportovi koji bi bili neprihvatljivi vjernicima? S tim u vezi postoje li neki koji su posebno neprihvatljivi samo za klerike?

Koji su oblici navijanja neprihvatljivi za vjernike? Postoji pastoral navijača?

Kako evangelizirati sportaša?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Simpatičan mi je Mirko Filipović. Više karakterno, nego to čime se bavi (nekad gledam).


Vjerovatno postoje, zapravo sigurno. Posebno oni gdje se često gine - auto moto utrke i sl. I boks je opasan. A i ovo čime se Filipović bavi (koliko god mi bio simpatičan). Sve to ide pod "ne ubij". Ginulo se i na spustu, na bobu.. Ne moram ni reći da postoje i ilegalni, 'neregistrirani', najčešće američki freak sportovi. Sve je to off za vjernike. Pa onda borbe pasa i sl. - trčanje pred bikovima u Španjolskoj. Fora mi je i kad se svećenici bave nečim, npr. nogometom, naročito ako je neki turnir u humanitarne svrhe i sl. Ali kada je to neka stalna navada, ne znam.. nije mi to baš simpatično. Jednom sam zvao neke vjernike masovnim mailom da dođu sa mnom i par ljudi u uličnu evangelizaciju. Jedna prijateljica, časna sestra, odgovorila mi je: "Krasno, vjernici idu u evangelizaciju, a svećenici igraju nogomet" (baš taj dan su igrali i bilo je u medijima). Dakle, ona je to rekla ironično; znači bitno je da se ne pobrkaju prioriteti.


Kod nas gotovo svi. - na tribina nastaju nove psovke. Doslovno. Rijetka su navijanja bez psovke, alkohola, povremeno rasizma i sl. Tu i tamo neka kada se navija za reprezentaciju (ovo vaterpolsko nedavno se činilo dosta pristojno).


Vjerovatno postoji. Negdje u papirima. Postoji, kao što postoji i pastoral cigana. Tko ga se laća? - pojedinci. Milošću Božjom upravo takvi naprave razliku za povijest..


Tu ne bi trebala postojati razlika u odnosu na ostale ljude. Ti vjerovatno misliš na profesionalne sportaše, na zvijezde. Jako mi tužno bilo vidjeti prije par godina kada se Ivano Balić latio bioenergetičarskih usluga (Dumančić) ne bi li se osposobio za veliko natjecanje koje je zbog ozljede trebao propustiti. I nije ga propustio jer mu je Dumančić "pomogao", a Ivano je čaki "posvjedočio". Svjedočio mi je prijatelj iz Splita kako su neokatekumeni kroz njegov kvart organizirali marš s bubnjevima i transparentima pozivajući ljude na kateheze. I njega su privukli. Čuo ih je s balkona. Dakle, jedini je odgovor da sportaše i sve druge treba (re)evangelizirati dosljedno svetim dodijavanjem i svim sredstvima. Vidiš po Ivanovom primjeru da većina našeg naroda radi onako kako Jeremija negdje jada "narod taj prigrli kladence što vode držati ne mogu, a ostavi izvore žive vode"

Izgubio si Barnabo čim si otvorio ovu temu. Svijet je takav kakav je.
Borilačke vještine izmislili su svečenici nekih istočnih religija, a nasilje je većini "u krvi".

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe

Neću se tek tako predati smisao kršćanina nije da se miri sa svijetom već da ga mijenja na bolje koliko god to može.


Ima i naslinih borilačkih vještina ali ovo nije tema samo o njima. Naprosto postoje bolji primjeri afirmacije sporta poput:

U Osnovnoj školi Eugena Kumičića Hrvatski paraolimpijski odbor, pod motom “Tko se igra taj se voli” pokrenuo je dječji projekt Paraolimpijski školski dan.
Cilj projekta, koji će trajati do 31.prosinca 2012. godine, je promocija paraolimpijskih sportova među djecom, uključivanje što većeg broja djece s invaliditetom u sportske aktivnosti, te odgoj novih generacija u kojima invalidi više neće biti izolirana socijalna skupina. Sam moto projekta “Tko se igra taj se voli” aludira na zajedničko uključivanje u aktivnosti, jer kroz igru i sport djeca najbrže zaboravljaju na razlike i uspostavljaju prijateljske odnose s vršnjacima.
U sklopu Paraolimpijskog školskog dana učenici su se u dvorani kroz poligone upoznavala sa brojnim igrama (kretanje s preprekama - kolica, povez i štake, trčanje s povezom na očima, dodavanje sa zvučnom loptom i sl.) a slušali su i predavanja paraolimpijaca.
http://www.skole.hr/veliki-odmor/sport?news_id=3939

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Što se tiče djece i borilačkih vještina, pogledaj malo net i iznenadit ćeš se.
Neke zemlje poput rusije i tajlanda šalju u ring malodobnu djecu čak bez zaštitne opreme.
Nokauti su također dozvoljeni kao i direktni udarci laktovima i koljenom u glavu, rebra il jetru...
Pogledaj video: http://www.youtube.com/watch?v=8j4GqQ1Mw1g
Isto tako nisu za odbaciti ni ženski mečevi u kavezu, možeš li zamisliti još nešto brutalnije?
Možeš se čovjek baviti sportom poradi svog zdravlja, dapače što si žilaviji i imaš više mišića to ti je bolji imunitet.
Drugo je ovo što se sve radi za novac.

_________________
Nisam trazio za zivot koji mi je dan. Ali mi je dano. Ništa više. I time... Dajem sve od sebe