Katolički odgovori

Isus u mojoj lađi
MRTVI mi valovi izbacuju vesla, Sporo idem uza snagu svu, A on mirno spava (k’o da ne zna za me). Ništa zato! On je ipak tu. Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru I znam da je Isus meni sklon. Pa kad teška vesla iz ruku mi padnu, Ja ću zaspat, a veslat će on.

Rajmund Kupareo

Teski trenutci u nasem zivotu cesto nas natjeraju na razna razmisljanja..Svi znamo,da vjera i molitva je jedino sto pomaze,ali nekada imamo padove,oluje koje nas uznemire i dovode nasu vjeru u pitanje..Vjera nas uci da sa ljubavlju treba sve prihvatiti ,treba biti strpljiv ,zivjeti u nadi da je Isus uvjek s nama,da nam pruza ruku ,i vesla umjesto nas..i onda kada su krizevi i kusnje preteske...Kako je dobro kada uvijek imamo snage prihvatiti svoje krizeve ,a da ne padamo pod njima..jer tada vjera ima jednu vrijednost ,kada to sve mogu prikazati Isusu Kristu..Jer,jedino On ima rjesenje za sve..moje...

Razmisljam..
1.Kusnje u mojem zivotu...Gdje je Isus tu..?
2.Kada je sa mnom u kusnji ali cini mi se da suti...zasto?
3.Koja je prepreka za moje pouzdanje..ili sumnje u Njega...?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Kako znamo iz iskustva,da se covjek za slamku hvata ,da bi spasio svoj zivot..tako mi je i zanimljivo..kako mi to uobicajeno radimo..dok je sve u najboljem redu,sve pod kontrolom...nema uzburkanog mora,nema oluja..Nema ni zaziva Isusu...jer smo dovoljno jaki da sami kormilamo svoju ladju...Ali u teskim situacijama ,na uzburkanom moru..bolje reci u uzburkanom srcu ,trazimo utjehu kod drugih" neki puta-uzaludno" ,a onda u molitvi kod Isusa..Spasavaj me...Isuse..."Učitelju, zar ne mariš što ginemo?" (r. 38b);Moju ladju poljuljase drugi, mozda i sama kriva tome...Meni,mojoj preplasenoj dusi potreban je mir..ne,brige i sumnje,koje su uzrok ovozemaljskog dobra ,meni je potrebno ono blago,kada je Isus u mojem srcu.. i kada sve oluje utisava."Utihni! Umukni! I smiri se vjetar..." (r. 39);Ne volim te oluje,moje slabosti,jer se osjecam daleko od Isusa,pitam se..kusnje,da li je to Bozji plan,a ja sam tu nemocna,jer ne mogu nista promjeniti.
Bog,dozvoljava..mozda je i dobro da je tako,samo sto ja nisam uvjek sa cvrstom vjerom ,i nemam dovoljno snage...strahujem.."Tada im reče: 'Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" (r. 40);Nemam ,vjere.Umjesto da se prepustim,da mi Bog Gospodari..ja strahujem.Jedno malo svijetlo mi je dovoljno ,da mi osvjetli put i zapali iskru nade,na ovim mojim olujnim dogadjajima,padovima ,da se ne prepustim tom vjetru,da me ljulja i donosi nemir..sumnje ..Znam da je ON uvjek s nama,cak i onda kada suti..Moja ladja je u mojem srcu ,trazim GA u mojem srcu,zato potreban mi je mir..mir dusi,srcu,koji mogu da nosim drugima..Nije vazno da moje zelje budu ostvarene..vazno je da prepoznam ,ono sto ON zeli od mene..
Previse se borim sa mojim osjecajima,zabrinuta sam..da ce sve propasti,taj strah mi govori da sam daleko od NJEGA,fali mi cvrste vjere i pouzdanja o Boga Oca ,fali mi ljubavi i strpljenja,poniznosti.Sve te kusnje govore ,slabost moje vjere ,da nema dovoljno onoga sto pripada NJEMU . Da,"Gospodin je moja snaga",ne cujem te rijeci u svakoj mojoj kusnji..da cujem,rekla bi "ma, Koga da se bojim."Ovako samo pokazujem moje ,malovjerstvo..

O,Isuse....Zelim Ti zahvaliti za sve ovo uzburkano more,za sve kusnje jer mi one ukazuju na manjkost ljubavi i vjere.Sve sto dolazi od Boga Oca,ima dobar razlog ,zasto bas tako..Hvala ,hvala za sve jer me ,drzis budnu i snazis me.
Sramim se svega,slabosti ,jer bez tebe ne mogu uciniti nista,i sto mi izostanu rijeci zahvale za pomoc .Hvala Ti sto si samnom u ladji...mojoj..Tek,kada mir udje ponovno u moju dusu,kada utihnu valovi i spoznam..da,TI si budan u ovoj mojoj uspavanoj dusi ,mogu da te uzljubim,..Snagom Tvoje Rijeci ,jacas me u dusi ,ljubavi i vjeri ,dajes mi sigurnost i mir..i NOVU NADU..HVALA TI..

"Tko je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Neki puta razmisljam ,zasto je sve tako cudno ,brinem se za nepotrebno..Nanosim si nemir i teret,bez potrebe..Moje slobodno vrijeme zelim da dobro iskoristim,a bojim se ,da nije tako,uvjek..nego da ga uludo trosim..
Mi ljudi ,nekada nemamo vremena,nekada ne cujemo druge ,ne razumijemo druge ,zaboravljamo druge ..?I tako se pitam..Da li mi i Boga zaboravljamo..Ako vjerujem i ljubim Boga ,moramo shvatiti da smo duzni ljubiti jedni druge..
Nekako izgleda da mi znamo da trazimo srecu na krivome putu ,samo da je ne prepoznajemo na vrijeme..mozda je bolje da naucimo SLUSATI...jedni- druge..

KRIST NA ŽALU
Karol Woytila

Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.
O Bože ...

Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
O Bože ...

Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.
O Bože ...

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

Mi teško shvaćamo kako nas vodi Božja providnost, ali moramo li znati? Edith Stein je rekla u jednoj svojoj molitvi ovu
značajnu misao: " Gospodine, daj da slijepo idem putovima koji su tvoji. Ne želim uopće shvatiti tvoje vodstvo jer ja sam
tvoje dijete, a ti si sama mudrost i moj otac. Ako me vodiš i kroz noć, opet me vodiš k sebi."
Narodna poslovica kaže:
"Čovjek snuje, Bog određuje."
Koliko nam se puta dogodilo da nismo došli onamo kamo smo htjeli, nego na neko drugo mjesto; koliko smo puta nešto
željeli, ali smo dobili drugi zadatak; željeli smo živjeti s nekim ljudima, a morali smo živjeti s ljudima s kojima život nismo
planirali; sve je ispalo drugačije, ali se pokazalo kao mnogo bolje od onoga što smo željeli. Sjetimo se snova naše
mladosti; neki su se možda i ispunili, češće nisu. Ovo je važno znati: za Boga nije važan neki naš blještavi uspjeh, nije
ga imao ni Isus jer su ga razapeli na križ. Najvažnije je da vjerujemo u njegovo vodstvo i da mu se prepustimo.
(Suočenje s Bogom, str. 147-preuzeto s foruma)

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott