samoja je napisao/la:
Bolesna sam, fizički, kronična bolest, nekad sam bolje nekad ne tako dobro. Zato sam potražila pomoć psihijatra, da se s bolesti jednako nosim i kad sam dobro i kada ne. Psiha mi je normalna, nemam "devijacija". Vjera me spašava da sam još tu. Žao mi je samo što nemam mogućnost svete pričesti, ispovijedi...ali kad sam potražila pomoć župnika da mi pomogne oko odrješenja prvog braka, mog supruga koji nije vjernik, rekao je da nemamo na osnovu čega tražiti odrješenje, iako je njegov brak trajao manje od 6 mjeseci, imala je drugog, rekla da ne želi djecu, i da ga ne voli. Meni je stvarno teško, jer balansiram u vjerničkom životu, skrivam se dok molim-najvećim dijelom, sada nakon 9 godina takvog načina i toga mi je dosta, pa više ne govorim da idem na kavu, a idem na misu ili neki duhovni susret. Iskreno Sara, teško je uopće reći na glas da imaš nako posjednuće, opsjednuće..nisam znala da je tako ozbiljno, dok se nije očitovalo.. Zamolila sam neke prijatelje koji su u vjerskim zajednicama da malo jače mole za mene. Volila bi znati gdje se mogu obratiti za egzorcizam, jer nisam pomoć našla u Hrvatskoj, zato čekam.. Ako znaš ti ili netko, volila bi da mi pomognete. Svjesno i racionalno ne želim niti se ubiti niti držati nepraštanje u srcu, i stvarno molim za svoje duhovno ozdravljenje. Malo je ljudi koji su obračenici, više je naučenih vjernika, ja sam u onoj manjini izgubljene ovce..vjerujem srcem. Mislim da je srce ipak najjače, da Bog ipak gleda u njega, a ne u vjerničku naučenu formu. Još sam tu

Nekoliko ljudi koji imaju duhovne "darove", bez da sam im išta rekla, rekli su mi da se čude što sam još živa

E pa jesam, zahvaljujući velikoj istini-i ja sam voljeno Božje dijete

I dok ima ljudi koji su spremni pomoči, lakše je..
Svi smo mi ljudi slabi, imamo svoje probleme i krizeve. Netko ih lakse nosi, netko teze.
Ali rjetki su svjesni da je kriz (npr. bolest) ponekad posebna milost, koja nas baca na koljena, i nakon kojega Bog postaje jedino rjesenje u nasemu zivotu (ugrubo,kriza nebi ni bilo da smo to znali prije).
Za pocetak mozda da potrazis pomoc psihologa, koji bi ti pomogao sagledati tvoj problem iz drugoga kuta. Mozda ne postoje kako kazes "devijacije" (psihijatar utvrdio da nije potrebno klinicki pristupiti problemu), ali kod sucidalnih misli i depresije (spektar uzroka) dobar razgovor ti nemoze skoditi. Olaksati se, cuti dobar savjet. Uz to idealno bi bilo naci dobrog duhovnika (gdje zivis? sigurno ti mnogi sa foruma mogu nekoga predloziti).
Da ne ulazim u pretpostavke, ali posto nemozes pristupiti svetim sakramentima i dobiti odrijesenje, duhovnik bi te trebao uputiti, i savjetovati (naravno ako tvoja odluka nije da nastavis zivjeti u teskome grijehu? o temi braka imas aktivnu temu na ovom formu).
Stvari oko opsjednuca, posjednuca i otklinanja su duboka tema. Potrebno je spoznati mnogo toga. Ne postoje instant rjesenja, ali sve se svodi na osnovni krscanski i sakramentalni zivot. Ne po "srcu" kako kazes. Srce je sito osjecaja, koje mi ne mozemo kontrolirati, jel osjecaji ne dolaze od "nas".
Tako i lopov moze reci da zivi po srcu i mirno spava (ima ogrezlu savjest i tvrdo srce). Dali ga to opravdava? Zasto se onda skriva? Onaj tko radi pravedno nema sta skrivati...kad se mi promjenimo promjenit ce se i oni oko nas.
Svi ljudi imaju duhovne darove, bilo naravne (ceste, razumljive) ili nadnaravne (misticne). Ljude vecinom privlace ovi drugi (rijetki)...pokusavaju ih tumaciti (obicno oni koji ih nemaju) a u stvari bi ih egoisticno zeljelji posjedovati. Ali Duh puse kako zeli, i uz dar dolazi posebna milost. Nemozes razumjeti ako ti nije dano.
Kako razumjeti nesto nevidljivo i duhovno, kad nemozes objasniti ni ono "naravno"? Potrebno je obuzdati znatizelju, jel nisu darovi sami sebi svrha, vec plod kreposnog zivota.
Um uvijek o necemu razmislja, razne nam misli dolaze na pamet. Zato kada dodu one teske, trebamo ih zamjeniti onim rjecima blagoslova. Blagoslivljat sve i svakoga.
A kada nam je tesko sakrit se u Isusove rane. Moli srcem: "Evo moj Isuse boli me glava, rame, bok...sakrij me Gospode u svoje rane od trnove krune, u ranu od kriza na ramenu, u svoj probodeni bok...kako da se zalim...moje su boli neznatne u usporedbi sa tvojima...ali ja sam slab...budi moja snaga, moj mir, moj zaklon."
Kod prisilnih misli zazovi Mariju i svoga andela cuvara u pomoc.
Budi hrabra! "Tko je kao Bog?"