|
Molio bih administratora da kod 2 moja posta / Teme za nekatolike zbog preglednosti zadrži samo moje odgovore s obzirom da su prethodni postovi od kolege Duxa dosta iscrpni pa da ne zbunjujem posjetitelje.
Za post koji je objavljen u 22:29 samo ostaviti:
Što se Kanta tiče i referiranja na Devčićevo djelo to stoji, Boga se može 'spoznati po vjeri'. Kant je tu sistematično stavio um u njegove granice.
Hvala ti na trudu oko prikupljanja korisnih referenci. Mogu samo reći, nadam se da neće zvučati blasfemično, negdje u sebi se 'nadam da me Bog neće pronaći dostojnim da me stavi u stanje takve tamne noći duha koju je proživjela sveta Terezija, Majka Tereza i niz drugih svetaca. Moje stajalište da je povratak u ateizam nakon stanja hoda u vjeri i milosti malo vjerojatan govori u prilog tome da sam na niskoj razini posvećenja jer mi Bog još uvijek ne uskraćuje ovu utjehu, nadu, 'protezu' na koju se oslanjam. Unatoč svemu 'miris vjere' i sjećanje na Božje pohode je još uvijek prisutno i to ražaruje svjetlo u duši. I da, ne poznajem ga tako dobro kao što mislim.. Ovo što sam napisao ima izvor u iskustvu i razini 'spoznaje' koju posjedujem, posljedica mojeg hoda s Bogom (iako bi ispravnije bilo reći Božjeg hoda sa mnom..)
Nemam šta dodati tvojem referiranju na dijelove Svetog Pisma. Sve stoji..
Povratak grijehu iz pravednosti čini Boga gnjevnim..Čovjek zadrhti kad to pročita..I da nije onoga tko je naše grijehe uzeo na se..
Moguće je odvratiti se od pravednosti, zato i ne računam na vlastitu pravednost i nadam se da neću doživjeti dan u kojem Bog odlazi i više mi se ne vraća.
Moguće je odvratiti se od pravednosti, ali se nadam da se Pravednost neće odvratiti od mene.
stoj mi dobro do novog susreta
za post koji je objavljen u 22:59 staviti:
citat Dux:
'Ono šta ja tvrdim jest da će se vjernik, ako uistinu želi biti vjernik, susresti sa patnjom. E ali ne bilo kakvom patnjom, patnjom "odsutnosti Boga". I kod toga postoji opasnost da se čovik potpuno odvoji od Boga'
Odgovor:
Zasigurno. I postoji ta opasnost, ali što ti preostaje kad ti Bog izblijedi iz pamćenja, kad molitva presahne, sakramenti ne donose utjehu, kad proces 'poništenja duše' traje iz dana u dan, tjedna u tjedan, potpuno 'gol' stojiš pred svojim Bogom..Ne možeš ga niti moliti da te spasi..
Preostaje ti Bog sam..
citat Dux:
' Vjerovao si da znaš dosta o Bogu, a sada se pokazuje da ništa više nije u redu. Bog je potpuno drugačiji. Bog, za kojeg si mislio da Ga poznaješ, bio je u neku ruku projekcija: zamišljao si Ga kao produžetak dobrote i ljubavi što si iskusio u svom životu. Ali istiniti i pravi Bog nije sličan projekciji. Ako je On pun ljubavi, onda je to na drugi način nego što smo mi ljudi. Negativna teologija ovdje uvelike slavi pobjedu. Ako si ranije molio: «O Bože, kako si dobar!», sada moliš: «Bože, tko si Ti?»
Noć duha je prijelaz od imanentnog na transcendentnog Boga. Bog, koji je dosada bio Bog za tebe, tvoja radost, tvoja utjeha, tvoje blaženstvo, povlači se i postaje nedohvatljiv. Božje lice nije više okrenuto prema tebi i Njegov pogled ne prebiva više na tebi. Sada je osjećaj takav. «Ovo bi se stanje moglo opisati kao osjećaj da živiš bez Boga, kao osjećaj da Te je On kaznio i odbacio kao žrtvu Svoje nesklonosti i ljutnje» (Tamna Noć II 6,2).
Onom brzinom kako Bog postaje drugačiji, mijenja se također tvoja vjera. Izgleda kao da si na putu da izgubiš vjeru. Budući da je Bog u kojeg si ranije vjerovao i imao povjerenje, nestao, nemaš ništa više na što bi «objesio» svoju vjeru. Vjeruješ upravo u ništa. Može li se ovo zvati vjera?
Ne postoji drugi put u slobodu nego da Bog odlučno odbije ispuniti tvoje uvjete. U toj se frustraciji koja nastaje kad čuješ samo jeku svoga vlastitog povika, a ne razabireš nikakav odgovor - u slučaju da si frustraciju prihvatio cijelim srcem i na nju potvrdno odgovorio - tope i posljednji ostaci sebičnosti. Wilfrid Stinissen "Noć je moje svjetlo"
Kako kaže opis ove knjige; Namjera knjige "Noć je moje svjetlo" je pokazati da je tamna noć nezaobilazna etapa na putu k Bogu.
Prihvati da to postoji, jednostavno je tako. I to može trajati godinama, a pitam se kako ćemo govoriti o vjeri nakon godina takvog iskustva? Kako tko jel?
Odgovor:
Nema nam druge nego prihvatiti..Zar imamo neki izbor? Sjećam se da sam negdje čitao da se Jeremija žali što se dao 'zavesti' od Boga kad je shvatio dokle ga je to dovelo, ali tada je već bilo kasno..Da nas Bog prvo ne hrani mliječnom hranom tko bi se usudio poći s Njime?
Ostalo se pod ova 2 posta može izbrisati.
hvala
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
Bez obzira kojeg sam spola, a kojeg roda.
