Katolički odgovori

Ne stigoh ja cijeli dan ni pokušati susresti se sa otkrićem od čovjeka, inspiracije, kulture, stila i smisla. Teško je to nekako sve skupa i stići jer svakodnevne obveze traže svoje što je i u redu jer ona izreka Sv. Pavla tko ne radi ne treba ni da jede ima svoj puni smisao. Nisam stigao ni provjerit kako mi je prijatelj hrki i frano i ne stigoh previše pratiti stanje na forumu? Idem ja biti praktičan pa mu šaljem poruku ima li vremena pošto je prošlo već duže vremena da se nekako ne ohladim ma zapravo šaljem mu vrlo jednostavnu poruku mogu li nazvati?
Ne zadugo imam poziv...

G: Pozdrav Ante prijatelju prijatelju dragi, vidim da ti nije kasno? Sigurno te zadesila nekakva gužva?
A: Je baš tako, ne dam da me zdrobia nebi ni da me slome ove životne i egzistencijalne priče.....
G: A šta ćeš moraš to ne smiš dat da te egzistencija zaljulja onda se sve pomalo nagriza.
A: A nećemo to nikako dopustiti, Providnost pošalje svome slugi prijatelja da se ne posklizne.
G: Je baš, dobro si to rekao ne da ona,Providnost da se izgubimo.
A: Nisam ti se još stigao ni zahvaliti kad si me prekjučer častio na moj spomendan ka me moja pokojna majka donijela na ovaj svijet. Tebi se to možda i ne čini a meni je to
puno značilo. Tako si me pažljivo saslušao o mome djetinjstvu, odrastanju....
G: Ma hajde opusti se i previše zahvaljuješ ali lijepo je to uvijek iznova čuti, godi ljudi smo. Interesantno mi je ono kad si rekao da si puno godina preko ljeta čuvao stoku sa
svojom tetkom Ivom a tvrdiš a pomalo se i hvališ da si bio najbolji čoban u svome selu i bockaš pomalo svog kuma da si bio puno bolji od njega, u čubanluku.
A: Ne bockam ja njega da sam bio previše bolji nego me smeta kod njega što on ne voli da ja o tome uopće pričam.
G: A šta bi ga to trebalo smetati nije to ništa ružno i nečasno. Mislim na čuvanje....
A: E moj gero kad se dođe na neke ozbiljnije društvene pozicije onda priča i spomen nečiji o čobanluku u mladosti nije in.
G: A kako ti je ekipa sa omiljenog foruma?
A: Nadam se da su svi dobro i bilo bi mi svakako krivo ako im trošim vrime. Fran se nešto malo povuko a hrkija interesira jako i pita me šta ti radi taj tvoj prijatelj gero pa
ne znam čemu .....
G: Neka, neka sve su ti to normalna pitanja, nemoraš se čudit, ljudi vole znati
A: Teško mi je o tome uvijek pa se nekako bojim da ne bude greške kao s mojim kumom, djetinjstvom i čobanlukom. Velim mu ja gero ti je studira ovo, ono, studira i u
Londonu aktivan jako i u domovinskom ratu a posebno ističe i punih usta govori kako je samouki klesar i kamen ga posebno ispunja ...
G: Kamen ti je prijatelju dragi čudo iz prirode i kad se s njime zbližiš on ti šapuće, progovara na svoj način
A: A hrki ko hrki, šta kaže gero jesu li oni i dalje izabrani. A ja njemu pusti to više hajdmo o nečemu drugome i znaš da mi nekako dođe da pronađem nekog ozbiljnog
palestinskog filozofa da vidim što oni misle o tome a zapravo ne treba mi ozbiljni filozof nego idem ja u Gazu pa ću pitati obične ljude jer oni znaju najbolje i sve.
G: Reko si skoro da nećeš više o tome....
A: Hvala ti dragi moj na svemu i hvala ti najviše što postojiš......

Evo još od izabranih https://www.index.hr/vijesti/clanak/vid ... 89654.aspx
Srušio časnu sestru pa je cipelario
Stvarno jaka mržnja

Ne čudi me što imbeks takvim pričama potiče antisemitizam jer je ideološki ljevičarski profiliran, a oni bi kao i velikosrbi baš htjeli pokvariti odnose Hrvatske i Izraela.
Kako bi Milošević reagirao da ga se optuži jer su njegovi rođaci sudjelovali u agresiji na RH, a on se od njih nikad nije javno ogradio? No ne smeta mu što je osudio Netanyahua i rodbinu za ratni zločin bez suđenja i prava na obranu. https://liberal.hr/milosevic-osudio-net ... obranu-456

Evo Gero moj, poneka lijepa misao, pa da uz kamen kojeg toliko voliš i koji ti progovara na svoj način, okrijepiš dušu dragi moj Gero.


O Božjoj prisutnosti


Živjeti u Božjoj prisutnosti znači biti umom pozoran na Boga ili misliti na Boga koji je prisutan, što se može postići ili maštom ili razumom. Poznajem osobu koja već četrdeset godina živi u intelektualnoj Božjoj prisutnosti, kojoj daje nekoliko raznih naziva. Ponekad to naziva jednostavnim činom ili jasnom i bistrom spoznajom Boga, ponekad zbunjenim gledanjem ili općenitim pogledom ljubavi na Boga, mišlju na Boga; u drugim prilikama naziva to pozornošću na Boga, nijemim razgovorom s Bogom, pouzdanjem u Boga, životom i mirom duše. Ova mi je osoba rekla da su svi ti oblici Božje prisutnosti tek sinonimi koji znače jedno te isto i da je za nju Božja prisutnost postala prirodna; evo kako. Ta osoba kaže da se djelima i čestim prizivanjem uma u Božju prisutnost stvorila navika tako da, čim se oslobodi bavljenja vanjskim stvarima, pa čak i često kada je najviše posvećena tome, središte njezina duha, odnosno najdublji dio njezine duše uzdiže se bez bilo kakva njezina napora i ostaje čvrsto u Bogu kao svom središtu i mjestu odmora, iznad svih stvari. Gotovo neprestano osjeća da joj se duh nalazi u tome stanju popraćenu vjerom i to joj je dovoljno. Ona to naziva stvarnom Božjom prisutnošću, koja uključuje sve druge oblike prisutnosti i još mnogo toga, tako da sada živi kao da na svijetu postoje samo Bog i ona; posvuda razgovara s Bogom, moli ga što god joj treba i neprestano se na tisuću načina s njim raduje.

Međutim, treba znati da se ovaj razgovor s Bogom odvija u dubini i u središtu duše. Tamo se duša obraća Bogu od srca k srcu, uvijek u veliku i duboku miru koji duša uživa u Bogu. Sve što se događa izvana duša doživljava kao vatru od slame koja se ugasi čim se upali i koja jedva, ili gotovo nikada, ne uspijeva narušiti njezin nutarnji mir. No vratimo se Božjoj prisutnosti. Nježan i ljubazan Božji pogled u duši neprimjetno rasplamsava božansku vatru i tako žarki oganj Božje ljubavi da duša izvana mora učiniti puno toga kako bi ga primirila. Iznenadili bismo se kad bismo znali što duša ponekad govori Bogu koji, čini se, toliko uživa u tim razgovorima da joj sve dopušta, pod uvjetom da ona u svojim dubinama stalno želi ostati s njim. Bog kao da strahuje da bi se duša mogla vratiti stvorenjima pa pazi na to da joj pruži sve što može poželjeti, tako da ona često u sebi nalazi slasnu hranu po svom ukusu koju ni na koji način nije željela ni pribavila niti je tome sa svoje strane pridonijela, osim svojim pristankom. Božja je prisutnost, dakle, život i hrana duše koja se može steći milošću Gospodnjom. Evo kojim sredstvima. Brat Lovro od Uskrsnuća "Kako živjeti u Božjoj prisutnosti"



Hvala i od mene Gero. Tek sad vidim da si osjećajna duša, duša koja se ne nadima ispraznim znanjem (usp. 1 Kor 8,1), nego duša koja se trudi biti krotka i ponizna srca, pa da pronađe ono što Gospodin takvim dušama obećava (naći ćete spokoj dušama svojim, usp. Mt 11,29). Nadam se da se pišemo uskoro dragi moj Gero, pa da nastavimo o spokoju duše i onom Pavlovom Fil 4,7 "I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu."


Do pisanja Gero!

Nauči, zove se Index.
Prenjela sam prvo gdje sam vidjela, a o iživljavanju židovskih vojnika na kršćanskim simbolima i crkvama po Libanonu i i Izraelu ima puno svjedočanstava, puno više nego se prenosi.
Kakve veze ima Milošević i sve ostalo što pokušavaš umiješati ne bi li razvodnila poantu?
Nije to jedan, nego stojedan incident, gdje se vidi što misle o kršćanima. Porušili sve crkve po Libanonu, gdje je najstarija kršćanska zajednica. Isto rade po Palestini. Nemaju nimalo tolerancije prema krščanima ,dapače, imaju mržnju. Kako prije, tako i sad. Kao fol, vlada to osudi, međutim, tako je stalno, samo sad imaju više slobode, jer su vojnici. A te vojnike je netko odgajao.

Ako pojedini vojnici ili skupine čine zločine i svetogrđa, po kojoj logici to automatski postaje moralna krivnja cijelog naroda? Ako kažeš „nemaju nimalo tolerancije prema kršćanima“, kako onda objašnjavaš postojanje arapskih kršćana i kršćanskih zajednica u samom Izraelu?
Jesi li primijetila kako isti krugovi koji desetljećima napadaju hrvatski narod i Katoličku Crkvu danas odjednom glume moralne autoritete baš kada treba širiti neprijateljstvo prema Židovima?

Pozivam da se prestane sa trolanjem i raspravlja o temi, tema je je li Izrael i dalje izabrani narod. I što to zapravo znači da je izabran.

Evo kad se dolje na istoku stanje smiri i mogne se komotno putovati što očekujem kroz godinu dana, kada se i ja nadam završiti jedan svoj projekt i imati slobodnog vremena.
Pišem ovo iz razloga što sam namjerio i rado ću to napraviti i pozvati na moj trošak drage mi prijatelje hrkija i frana da odemo skupa tri tjedna na sva ta područja o kojima se na ovoj temi najviše misli.Usput pokušavam složiti raspored našeg budućeg putovanja gdje bi u svakom slučaju predložio da prvi tjedan bude u Gazi i na zapadnoj obali gdje se nadam da će nam domaćini biti skloni i omogućiti siguran boravak.
Volio bi svakako da nas provedu po po svojim područjima i da nam pokažu kako oni žive i rade i da upoznamo njihovu kulturu, povjest, običaje, tradiciju, susjedske odnose.
Za drugi dio putovanja htio bi da prođemo sva ona povjesna mjesta gdje je naš Spasitelj i Otkupitelj Isus Krist rođen, živio, raspet i umro za nas.
Htio bi i da tamo uspijemo kontaktirati i čuti ljude koji tamo žive bez obzira na njihovu pripadnost, religiju, kulturu, običaje, stavove.

Jako sam znatiželjan kakvi će nam biti stavovi na povratku a posebno moji?
Hoćemo li se i dalje glođati ili ćemo doći do sličnih spoznaja?

Meni se zaista čini da mi s ove udaljene pozicije kompletno i suštinu ne vidimo!

Dragi Ante! Hvala što si se javio. Prvo da te pitam: kako je Gero?! Slabo piše na forumu u zadnje vrijeme. Ovde bi ti stavio pokoju duhovnu misao, onu misao kojom sam započeo a nisam dovršio. Možda se opet pojavi Gero pa kaže da mu se sviđa.



Sredstva za stjecanje Božje prisutnosti


Prvo je sredstvo velika čistoća života. Drugo je sredstvo velika vjernost u vježbanju ove prisutnosti i nutarnjem pogledu na Boga u sebi, što uvijek treba činiti blago, ponizno i s ljubavlju, ne dajući prostora nemiru ili zabrinutosti. Treba osobito paziti na to da ovaj nutarnji pogled, pa bilo to i samo na trenutak, prethodi vašim vanjskim postupcima, da ih s vremena na vrijeme prati i da svi oni završe tim nutarnjim pogledom. Budući da za stjecanje ove prakse treba vremena i puno truda, ne treba se obeshrabriti kad se u tome ne uspije jer se navika stvara s naporom; ali kad se stvori, sve će se odvijati sa zadovoljstvom. Nije li ispravno da srce, koje je znak života i koje vlada nad ostalim udovima tijela, prvo i posljednje ljubi Boga i njemu se klanja, bilo na početku ili na kraju duhovnih i tjelesnih čina, i općenito u svim životnim vježbama? Upravo kroz srce treba prolaziti taj mali nutarnji pogled, a to treba činiti, kao što sam već rekao, bez truda i napora. Onima koji započinju s ovom praksom neće biti naodmet u sebi oblikovati riječi poput: „Bože moj, sav sam tvoj“; „Bože ljubavi, ljubim te svim srcem“; „Gospodine, učini srce moje po srcu svom“ ili neke druge riječi koje ljubav potakne u danom trenutku. No moraju paziti na to da njihov duh ne odluta, da se ne vrati stvorenju, i moraju ga držati privezanim samo uz Boga tako da, tako pritisnut i prisiljen voljom, duh ne može nego ostati u Bogu. Ta Božja prisutnost, koja u početku traži neki trud, ako se vjerno vježba, u duši potajno stvara čudesne učinke, na nju privlači obilje Gospodnje milosti i neprimjetno je vodi do jednostavna gledanja puna ljubavi na Boga koji je posvuda prisutan, što je najsvetiji, najsolidniji, najlakši i najučinkovitiji oblik tihe nutarnje molitve. Brat Lovro od Uskrsnuća "Kako živjeti u Božjoj prisutnosti"

Dragi Gero! Sad se sigurno pitaš zašto ti citiram djelove knjige: "Kako živjeti u Božjoj prisutnosti" Brat Lovro od Uskrsnuća?! Citiram ti zato jer je knjiga stvarno duhovno bogatstvo. Ali važnije od toga Gero moj, citiram ti da vidiš da postoji svijet izvan domovina.hr, vjera.hr, dijalog.hr, zenavrsna.hr, slobodnadalmacija.hr, dnevnik.hr, DinkoBradvica.hr i ostali hr. Želim te pitati Gero, kamo je nastao: Sv. Ivan XXIII. papa, "Dnevnik duše i ostali pobožni spisi", Sv. Alfonz Maria de Liguori "Kako ćemo ljubiti Isusa Krista", Sv. Franjo Saleški "Teotim", Sv. Katarina Sijenska "Dijalog Božanske providnosti", Sv. Ivan od Križa "Uspon na goru Karmel", Jacques Philippe "Traži mir i idi za njim", Sv. Faustina Kowalska "Dnevnik", Jacques Philippe "Mali put pouzdanja i ljubavi", Sv. Franjo Saleški "Filotea", Toma Kempenac "Nasljeduj Krista", Sv. Aurelije Augustin "Ispovijesti", Sv. Ivan Vianney "Bog nas ljubi: misli i govori Arškog župnika" i slična djela?!

Šta se to događa u današnjem katoliku da će rađe čitati index.hr i mojasudbina.hr nego "Filotea" ili "Teotim"?! Imaš li ti Gero neki suvisli odgovor na ovom moje pitanje?! Studirao si u Londonu;


Čudi me da nisi zavolija knjigu. Da ti je draži dnevnik.hr i domovina.hr. Jer nije isto ako nešto kaže Petar Pereža na dnevnik.hr ili nešto kaže Sv. Ivan XXIII. papa, u svome djelu "Dnevnik duše i ostali pobožni spisi". Jel ti znaš Gero moj da je Ivanu XXIII., bio nadimak "dobri papa"?!


Nemoj si trovati mozak tim hr budalaštinama. Zašto ne želiš napajat dušu na pravim istinskim izvorima?! Želim ti ovdje citirati cijelu knjigu "Kako živjeti u Božjoj prisutnosti" Brat Lovro od Uskrsnuća, pa da vidiš razliku između toga i narod.hr i dijalog.hr


E moj Gero!

Vidiš Ante! Ti se ovde sprdaš iz Hrkija, a ne znaš da su knjige blago. Knjige su svetinja, pogotovo knjige o katoličkoj duhovnosti. I dobro ti Gero kaže, citiram;


Stvarno ti ne bi bilo na odmet. A ne da truješ mozak sa MijoBarada.hr, Vjera.hr. i dnevnik.hr


Plodovi Božje prisutnosti


Prvi plod koji duša dobiva od Božje prisutnosti sastoji se u tome da je vjera življa i aktivnija u svim životnim okolnostima, osobito u našim potrebama, jer u iskušenjima i u neizbježnim kontaktima sa stvorenjima po vjeri najlakše postižemo milosti. Duša koja se uz pomoć ove vježbe naviknula na prakticiranje vjere jednostavnim prisjećanjem vidi i osjeća prisutnost Boga, zaziva ga lako i učinkovito i dobiva ono što joj je potrebno. Možemo reći da se duša na taj način približava stanju blaženstva. Što duša više napreduje, to njezina vjera postaje življa i u konačnici tako prodorna da bi se gotovo moglo reći: „Više ne vjerujem, nego vidim i doživljavam.“ Vježbanje u Božjoj prisutnosti jača našu nadu. Naša nada raste u onoj mjeri u kojoj raste naša spoznaja. U mjeri u kojoj naša vjera ovom zdravom vježbom prodire u tajne božanstva, u mjeri u kojoj u Bogu otkriva ljepotu koja beskrajno nadilazi ne samo ljepotu tijela koja vidimo na zemlji, već i ljepotu najsavršenijih duša i ljepotu anđela, naša nada raste i jača, a veličina dobra u kojem tvrdi da uživa i koje na neki način kuša umiruje ju i nosi. Nada u volji pobuđuje nepovjerenje prema stvorenjima i rasplamsava je ognjem svete ljubavi, jer ta volja stalno živi s Bogom koji je vatra koja proždire i koja svodi u prah sve što mu se može suprotstaviti. Ova tako zapaljena duša ne može više živjeti osim u prisutnosti svoga Boga, prisutnosti koja u njezinu srcu proizvodi sveti žar, svetu gorljivost i silnu želju vidjeti Boga kojega sva stvorenja ljube i poznaju, kojem služe i kojem se klanjaju. Zahvaljujući Božjoj prisutnosti i nutarnjem gledanju, duša ulazi u prisnost s Bogom pa provodi gotovo cijeli svoj život u neprestanim djelima ljubavi, klanjanja, kajanja, pouzdavanja, zahvaljivanja, prikazivanja i molbama te svih najizvrsnijih kreposti; duša se ponekad pretvara u takvo jedinstveno neprolazno djelovanje jer stalno živi u Božjoj prisutnosti. Znam da je malo ljudi koji dostižu ovaj stupanj, to je milost koju Bog daje samo odabranim dušama, jer ovo jednostavno gledanje dar je koji dolazi iz njegove velikodušne ruke. Za utjehu onima koji žele prigrliti ovu svetu praksu reći ću da je Bog obično daje dušama koje su za to raspoložene, a ako je ne da, vježbanjem Božje prisutnosti može se uz pomoć običnih milosti postići barem način i stanje molitve koje je vrlo blizu ovom jednostavnom gledanju. Brat Lovro od Uskrsnuća "Kako živjeti u Božjoj prisutnosti"

Pošto se nastavlja s trolanjem, privremeno zaključavam temu.