Citat:
Naravno, mnogi su kroz povijest bili zavedeni i umirali za laž; Davidijanci tu nisu ni prvi ni posljednji. No nitko ne bi svjesno umro za laž, znajući da je laž. Ako bismo htjeli povlačiti paralelu između Davidijanaca i apostola, morali bismo pretpostaviti da apostoli nisu znali pravu istinu o događajima za koje svjedoče, odnosno za koje daju svoj život. No apostoli su bili očevici tih događaja; tu je njihova specifičnost i bitna razlika između njih i razno-raznih zavedenih skupina kroz povijest; stoga je nepojmljiva teza da apostoli nisu znali istinu, tj. da su bili zavedeni.
Ovdje se mogu složiti kao vjernik ,ali ne i kao evangelizator. Ti odmah polaziš iz kuta da su apostoli bili u pravu, a davidijanci u krivu- ali za to u nekakvom ultra-empiričkom svijetu nemaš nikakvih dokaza ni za jednu ni za drugu tvrdnju. Davidijanci su sve što se dešavalo s njima povezivali s Knjigom Otkrivenja, svjedočeći da se njihova zajednica spominje u Bibliji. Sami su tvrdili da su očevici Biblijskog Otkrivenja, i za tu istinu dali svoje živote. Za 2000 godina ostaci njihove vjere bi se mogli pozvati na njihov zanos po istom principu na koji se ti pozivaš.
Da su apostoli znali istinu, naša je vjera i naše pouzdanje, ali smatrati njihovo znanje objektivnom činjenicom našlo bi se vrlo brzo u problemima u međureligijskom dijalogu.
Citat:
Mislim da ne možemo o praktičnim rezultatima ovog pristupa, jer je on posve zapostavljen u praksi zadnjih četrdesetak godina, pod utjecajem posvemašnjeg relativizma (iliti eku-manije). Jesi li ti uopće isprobao taj pristup? Koje su to konstruktivne zamjerke?
S druge strane, kako u praksi prolazi tvoj alternativni (subjektivistički) pristup? Meni se čini da pod tvojim pretpostavkama bilo kakva apologetika već u startu gubi smisao i svrhu. Jer ako naša vjerovanja nemaju veze s objektivnom istinom; ako su ona čisto subjektivna stvar, sa jedinom svrhom da nas osobno čine zadovoljnima, čemu onda bilo kakva rasprava i uvjeravanje? Tada ja vjerujem što ja želim (neovisno o objektivnoj istini i svim argumentima); on pak vjeruje ono što on želi (opet, neovisno o objektivnoj istini i svim argumentima) - gdje je tu prostor za ikakvu apologetiku?
Ja mislim da upravo tamo gdje prestaje "tvoja" apologetika, počinje "moja". Ona se ne poziva na objektivnost, niti subjektivnost, već u vjeru da Bog ima plan za svakog od nas, kao što je i Objavu predao nekolicini, da bi dotakao sve nas. Subjektivnost ne možeš ignorirati, vjera u Objavu je dar od Boga. Objektivnost ne možeš ignorirati, jer su se neke stvari desile na koje se možemo pozvati u dijalogu, i predati razloge svoje vjere.
Tako da ja nemam subjektivistički pristup ovoj temi. Spasenje ljudi formirano je tako da ga može primiti seljak iz prvog vijeka, koji ne zna čitati niti pisati, nigdje ne može provjeriti istinitost izrečenog ili napisanog (osim ako ne svjedoči čudu), ovisan je o svojem starješini ili nadgledniku (ako i on uopće zna pisati) i sasvim sigruno nije u poziciji da ulazi u dubokoumne rasprave s gnostičkim hereticima i uopće prepoznaje njihove nauke. NJegova vjera ne traži dokaze, niti ih može dobiti kad bi željela. A ipak, mnogi su bili spremni umrijeti za Krista.
Citat:
Znam, ali ta konstatacija "ima ljudi" ne dokazuje ništa. Ima i ljudi koji misle da je Zemlja ravna ploča, pa to ne znači da Zemlja doista jest ravna ploča, niti to znači da je ovo pitanje subjektivna stvar.
Ona dokazuje da ima ljudi koji će uopće termin "prethodnica vjere" odbaciti kao neosnovan, i držati se svojih filozofskih postavki. Mi možemo reći da nisu osnovane, ali radi nesavršena znanja i jednih i drugih barem se čuvajmo termina poput "objektivno pogrešna vjera" jer se pozivamo na vjeru više nego na objektivnu istinu.
Citat:
Može se pokazati (objektivnim argumentima) da nisu u pravu. To je relativno duga priča pa ne bih ovdje u to ulazio, no tvrdim da je moguće.
Eto, ja se ne slažem. Uopće ne ulazim u Božje planove, ali vidljivo je i iz Pisma i iz svijeta da je ostavio koncept vjere, ne uvijek znanja.