Katolički odgovori

Ovih dana čujem da na prvu godinu teologije u Splitu nije upisan niti jedan kandidat za svećenika u cijeloj splitskoj metropoliji (biskupije Split, Šibenik, Hvar, Dubrovnik i Kotor) ali isto tako ni jedan redovnički kandidat koji šalju svoje kanndidate u Split.
Bilo bi možda interesantno prodiskutirati: što mislite koji su razlozi za takvo stanje.

Uglavnom, makro i mikro društvena kretanja utječu na tako loš rezultat a koliko točno koji mislim da se samo može pretpostaviti ovisno o poziciji iz koje se promatra.
Pomoglo bi nam kad bi znali kada je bilo zadnje zvanje u pojedinim župama i koliko se poticalo mlade da "provjere" imaju li zvanje? Međutim, najkorisnije bi bilo znati, ono što se teško egzaktno može znati, tj. koliko su članovi obitelji vjernika, vjeroučitelji, a poglavito svećenici i redovnici svojim primjernim životom bili poticajni da mladi ljudi uopće uzmu u obzir i razmotre mogućnost da imaju zvanje?!
Dakle ne bi loš rezultat pripisao samo nepovoljnim (modernim) makro društvenim kretanjima jer pretpostavljam da na spomenutom prostoru, ima i župa koje su tradicionalne u smislu pastoralnog pristupa (npr. minstriraju samo dječaci, održavaju se tradicionalne procesije itd.) a nemaju zvanja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da ima nekoliko faktora koji dovode do takvog rezultata:
1. brojnost djece. u kraju gdje sam je bilo niz obitelji iz kojih su obvezno muška djeca ako su htjeli učiti, išla u sjemenište pa je ponešto i ostalo
2. vjera u obitelji - vjera se ne živi ozbiljno, rijetke su obitelji koje zajedno mole, slave misu, ozbiljno razgovaraju
3. status svećenika u društvu - nekada je svećenik imao autoritet, danas ga mnogi gledaju kao prikriveno čudovište iz ovih ili onih razloga
4. situacija u Crkvi - nereda i nejasnoća ko u priči, poštivanje propisa vrlo upitno, često izgleda kao da biskupi žive u nekom drugom svijetu od ovoga

Možda ima još ponešto, ali ovo mi je sad prezentno

Razlozi su u neprivlačnosti. "More je mrtvo".
http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/649/zaboravljeni-duh-evandelja

Mislim da je ovaj problem daleko složeniji nego što na prvi pogled izgleda.
Čini mi se da u prvom redu ovo mora biti briga svih - a ne samo župnika ili biskupa.

osnovni problem kako ja mislim je nedostatak ili potpuni gobitak osjećaja za sveto. Na svim razinama.
Malo djece se rađa (u našoj biskupiji župe koje su nekada davale brojne svećenike danas skoro nemaju djece.
Stvaranje javnog mišljenja - suprotnog Crkvi, papi, svećenicima ( jedan portal koji sebe naziva vjerskim najavljuje rat Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj!)
Ne snalaženje sadašnjih svećenika župnika u ovoj situaciji.
Sigurno da budućnost više nisu "mala sjemeništa" (da dječaci idu od I. raz gimnazije) nego otvaranje crkve "starijim zvanjima" - ovo ne shvatiti kao zauzimanje za uvađanje ređenja "viri probati" - nego osmišljavanja novog puta u svećeništvo.

Svećeništvo nije profesija da se svakoga može samo školovati za nju. Problem je danas što se mlade ljude ne potiče da budu otvoreni ako ih Bog zove. Međutim i oni koji kroz silnu "buku" čuju taj glas mogu zadobiti odbojnost prema njemu zbog ljudskog faktora koji je danas u Crkvi previše prisutan. Tu je članak s te stranice od vlč. Sudca pogodak u sridu.
"Tamo gdje vladaju statičnost i obamrlost, tamo gdje zaleđuje prezirna šutnja, tamo gdje se duhovna služba pretvara u nadmenu moć, tamo gdje oprez krije kukavičluk, tamo gdje šutnja zastire prazninu bezidejnosti, tamo gdje sjede oni koji "ljudima na pleća tovare teška bremena" a sami ništa ne čine, tamo nema istinskog duha evanđelja."

Ja osobno mislim da su oni neposredni kontakti koji mladi ljudi imaju s svećenicima i redovnicima najvažniji za njihovu otvorenost spram zvanja.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.