Katolički odgovori

--- Ne bih zelio da me krivo shvatis. Ne zelim ja tebi nista lose, nisam to ni pomislio. To je u smislu one "cudni su putevi Gospodnji". Dotice nas Gospodin na razne nacine.

Ne prezirem ja ono sto ne razumijem sto se ovog konteksta tice, nego bas ono sto razumijem. Prihvacam opciju da razumijem pogresno, a isto tako ne vidim zasto ti ne bi uzeo u obzir mogucnost da si i ti shvatio stvari pogresno.

--- Zato sto sam razmisljao isto kao i ti. Razumio sam samo naravno i nisam ni davao mogucnost nadnaravnom da postoji. I kada sam dopustio tu mogucnost (ako postojis pokazi se? koja drskost), otvorila se neizmjernost. Mjesavina onoga znam da nista neznam i znam da neznam sve. Svjestan svojih ogranicenja Gospodin nam nadodaje sve.
"Tko se odrekne svijeta, gospodar je cijelom svijetu"

Pitanje, apropo pogresnog ili drugacijeg shvacanja - jedan je katolicki svecenik iz Australije, kojeg sam slusala neki dan na youtube-u, na pitanje mogu li ateisti stici u raj odgovorio sa apsolutno, ukoliko su dobri, jer ako rade dobre stvari premda ne vjeruju u Boga oni zapravo cine bozje djelo, a da toga nisu ni svjesni, jer Bog je ljubav i Bog je dobro. Drugim rijecima, nije potrebno da vjeruju u Boga, ako su dobri, ici ce u raj. To je, cini mi se, nesto potpuno suprotno od onoga sto ti govoris. Radi se, ponavljam, o katolickom sveceniku, ne o sveceniku neke druge krscanske podvrste. Molim te, ako zelis, da mi to prokomentiras.

--- Ako je svecenik, nazalost ne znaci da ne moze biti u zabludi. Sigurno ih mozes jos pronaci.
Ja ti ne govorim vec prenosim ucenje KC. " Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" osim imena Isus. (Dj 4, 12)
Kao da zelis da kazem: upravu si, budi dobra (sta god to znacilo), nemoras vjerovat u Boga, a ako On mozda postoji, bit ces s Njim iako ti to ne zelis.
Ali to bi bila laz, prema onome sto sam spoznao. Zato vjera i jeste svjedocanstvo.
Ali ipak nitko od nas nezna kada nekoga moze dotaknuti Bozja milost. I zadnja sekunda zivota dovoljno je vremena da se odlucimo za Njega. On zna kome je koliko dao i koliko od koga ocekuje. Kome je vise dano od njega se vise ocekuje. Posto nam je dao sve, sve od nas ocekuje. Pa sto se vise oslobodimo sebe, vise nam daje. Jednako svima, pravedno.

Ako je ovo tocno, ako uopce ima takvo nesto kao sto je tocno ili ne, to bi onda znacilo da krscanstvo ili bilo koja druga religija ne igraju neki specijalnu ulogu, odnosno, ne moras svjesno biti pripadnik neke religije, pa one, prema tome, gube na vaznosti.

--- Kada bi to bilo tako- zakljucak bi ti bio ispravan.
Jel sada razumijes zasto je ovaj svecenik u zabludi? Ako je sve istina, nista nije istina. Istina ne ovisi o perspektivi i kutu gledanja. Ona jednostavno Je. "Ja sam onaj koji Jesam" "Ja sam put, istina i zivot"

Analogija je promašena i valjda osmišljena na brzinu kako bi se plitko dao nekakav odgovor, a zapravo joj fali logičan slijed.
Na primjer iako nama dokaza ne postojanja „letećeg čajnika“ tehnički je moguće napraviti takav stroj te je razumno pretpostaviti mogućnost njegovog postojanja. Takav stroj bi, kao što i svaki drugi stroj, upućivao na njegovog tvorca tj. osobu koja ga je dizajnirala. Istim valjanim i razumskim načinom na temelju stvorenog svijeta zaključujemo o postojanju Boga.
Taj logički slijed je toliko jak pa se ne čudim što unatoč tvrdnji kako sve znanstvene spoznaje negiraju Boga ne navodiš niti jednu jer suštinski niti jedna znanstvena spoznaja direktno ne negira postojanje Boga. To jedino može biti pretpostavka, ali čak je i sama pretpostavka o ne postojanju Boga nerazumna, kad svi vidimo kako u Svemiru postoji lanac uzroka i posljedica za svaku pojavu. Zbog toga i početak Svemira mora imati neuzrokovani uzrok, uzrok svega drugoga, taj uzrok, Bog, je njegov Stvoritelj iz ničega.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

"Ma kakav bio pad čovjeka i njegove
sredine, ma kako bio strašan njegov očaj,
tako dugo dok je čovjek, njegova mu čovječja
narav neprestano govori da život ima smisao.
To je, uostalom, jedan razlog radi kojega
čovjek teži da se buni protiv sama sebe. Kada
bi on mogao bez napora shvatiti smisao
života, kada bi bez muke mogao ispuniti svoje
konačne ciljeve, nikada ne bi posumnjao u
vrijednost postojanja. Ili, kada bi neposredno
vidio da život nema ni cilja ni smisla, pitanje
se ne bi više ni postavljalo. Ni u jednom ni u
drugom slučaju ne bi on bio sebi takva
zagonetka.
Naš život, kao pojedinačnih osoba i kao
članova jedne smetene i stalno u borbi rase,
očevidno nas izaziva da on mora imati
smisao. Dio toga smisla još ne shvaćamo. Naša
je zadaća u životu da otkrijemo taj smisao i da
se uskladimo s njim. Stoga imamo razlog da
za nešto živimo. Razvijanje življenja, rastenja
i postajanja osobom, jest upravo postepeni
porast svijesti nečega što je nešto. To je iz
mnogo razloga teška zadaća." Thomas Merton

Bez Kristove milosti se nitko ne može spasiti. Bog je Ljubav, ne ona "ljubav" malim slovom, nije to naša ljudska vizija ljubavi. Upravo na toj Ljubavi pada ateistička filozofija, jer svatko voli onoga tko mu čini dobro, ali svog neprijatelja ne može voljeti - jer bi bio lud kad bi to činio. A Bog kaže "ljubite svoje neprijatelje" - to je za ateiste ludost i krug iz kojeg ne mogu prijeći. Tko to zaista može, čini to Kristovom milošću, bez te milosti ne može. Zato Crkva i uči da se takav može spasiti ako nije imao priliku upoznati Evanđelje, ali spoznao je Krista Božjom milošću, "putevima koje Bog zna". Nasuprot toga, onaj tko je upoznao da je po Kristu Crkva ustanovljena kao potrebna, a ne želi u nju ući i tako živjeti, ne bi se mogao spasiti.
Ne spašava se onaj koji čini dobro radi popularnosti, slave, osjećaja vlastite ispunjenosti, kao bogataš koji pokloni novac za siromahe, a njemu osobno taj novac nište ne oduzima, ne mijenja ga, ostaje isti kakav je i bio.