Katolički odgovori

Pa vidiš, već skoro mjesec dana ja vodim raspravu sama sa sobom.
Meni nije jasno kako vi možete tvrditi da kršćanstvo nije vezano za kulturu.

Eto, to mi nije jasno...

Naravno da je vezano, ali ne kao da postoji samo jedna kultura u kojoj bi Evanđelje moglo naći svoj izričaj, nego tako da Evanđelje čisti i oplemenjuje svaku kulturu.

Pozdravljam raspravu, dugo nešto ovako zanimljivo nije bilo na forumu. Jako dobra tema i lijepo je što se javljaju ljudi koji imaju što reći. Adrijana je izvrsno postavila temu, nemam teološke izobrazbe da se relevanto uključim, ali svakako pozdravljam one koji su uključeni i s nestrpljenjem očekujem nove postove.

Ako bismo kulturu poistovjetili s narodom, onda je to točno.
Ali ako uzmemo da postoji nešto kao kršćanski kulturni krug u kojem živi više naroda, svaki ima svoj jezik, svoju glazbu, narodne običaje... a slažu se u bitnome: identična vjera i kršćanski moral koji zadire u sve dijelove društva (od odgoja djece do upravljanja državom), onda važi: ako nema kršćanske kulture - vjera zapravo i nije zaživjela u narodu...

Papa Benedikt u knjizi "Europa" govori o tri najveća kulturna kruga danas u svijetu: kršćanski, islamski i indijski (hinduizam i budizam).
Nešto manje su afričke kulture, koje ipak imaju toliko sličnosti da ih možemo obuhvatiti jednim imenom, kao i južnoameričke.
Kad govori o Zapadu, kršćanskoj kulturi suprotstavlja i tzv. laičku kulturu. Svi znamo što je to, imali smo prilike doznati u raspravama o zdravstvenom odgoju... Kratkim riječima, kultura koja čovjeka (sebe) uzima kao vrhovno mjerilo, a ne priznaje Boga niti univerzalni moral.

Tek toliko da razjasnim terminologiju sa svoje strane.
Pretpostavljam da se slažemo da kultura nije samo glazbena i likovna.

Ali kad smo već prije spominjali liturgijsku glazbu, naravno da pod "prihvaćanjem kršćanske kulture" nisam mislila na to da Afrikanci trebaju početi svirati orgulje. Za njih uglavnom svi imamo razumijevanja, bojimo se da ne dožive kulturni šok i da im ne namećemo nešto što je sporedno u vjeri, ali ista stvar se događa i kod nas kad se u liturgiju uvode bubnjevi, crnačke duhovne pjesme u prijevodu ili španjolski melos neokatekumena. To sve može biti "bogatstvo kršćanske kulture", ali opet samo jedne kulture kojoj je ono zajedničko bitno JEDNO. Međutim, doživljavati na jednoj jedinoj nedjeljnoj misi svo "bogatstvo i različitosti kršćanske kulture" u vašoj terminologiji - multikulturalizam, može biti zbunjujuće i zabrinjavajuće, kao i za crnce orgulje...


Pozdrav i tebi, skolastika! Hvala ti što me barem ti razumiješ. Inače ne želim komplicirati ni previše se teoretski izražavati, pa me slobodno koji puta spusti na zemlju. Mislim da je tema dosta važna i da treba biti pristupačna svima, zato i tebe pozivam da se uključiš!

Sad su mi tvoja polazišta jasna i slažem se. Ako sam dobro razumjela: kad vjera prožme neku kulturu, onda je ona povezuje s drugom koja je različita, ali isto tako prožeta vjerom i onda su moralni postulati vjere ono što je dominantno i uvodi te kulture u isti krug, odnosno tvori kršćansku kulturu?
Nisam čitala tu Benediktovu knjigu pa nisam imala potrebne asocijacije.
Inače, Bože sačuvaj da bi se od kulturnih izričaja radio čušpajz, po meni bi to bilo zlostavljanje. Ne, bogatstvo je da oni kojima je to dio kulture Boga slave bubnjevima, a mi orguljama. Meni samoj je vrlo odbojno inzistiranje na naguravanju nečega što je strano tkivu jednog naroda - npr. pljeskanje ili sl. Naravno govorim o liturgiji.

Tako je. Sraz kultura dogodio se, npr., kad su se Hrvati kao pogani spustili u 7. stoljeću do Jadranskog mora i tu zatekli starosjedioce kršćane. Bili su suočeni s jednom visokom kulturom koja ih je polako oplemenila. Redovnici - misionari i pape su dobro znali da treba početi evangelizirati od vladajuće klase (vođa i knezova) koji su onda polako donosili zakone i standarde visokih moralnih načela i isto tražiti od svoga naroda. Milina je čitati našu povijest kako su se redom hrvatski narodni vladari obraćali na kršćanstvo i kakva su pisma razmjenjivali s papama i redovnicima...
Koliko smo napredovali tijekom ovih 13 stoljeća, gdje smo sada... imamo mi još poganstva u sebi: pada mi na pamet nešto jadno - običaje psovanja i proklinjanja, psovanja Boga, nepoštivanja roditelja i starijih, mržnje prema bližnjima.

Drugi veliki sraz kultura dogodio se tijekom ratova s Turcima, kada su Hrvati bili na braniku čitavog zapadnog kršćanskog svijeta. Danas možemo govoriti svašta, ali da u to vrijeme Papa nije uzeo u ruke i svoju političku moć (diplomaciju) europski vladari ne bi bili tako složni.

Danas u Hrvatskoj imamo opet jedan fenomen, a to je evangeliziranje Roma, tj. romske kulture. Malo se o tome piše, ali činjenica je da se Romi povećanjem broja stanovništva sve više obraćaju. Nisu to više mali zatvoreni zaseoci s poglavicama (kako je donedavno bilo), sada se više otvaraju, dolaze na krštenja, pozivaju svećenike, postavljaju križeve i kapelice... Sraz kultura vidi se možda najviše na školskom sustavu i odgoju djece: škola ih masovno prosuđuje (nesvjesno) prema visokim moralnim kriterijima ugrađenima u naš sustav, a ne vidi da ti kriteriji ne postoje (ili su vrlo slabi) u kulturi iz koje oni dolaze. Škola se (nažalost) napinje previše oko tzv. "razrednih pravila", "kućnom redu škole", "pedagoškim mjerama", jer je i sama u krizi - tijekom svih ovih godina i ona je izgubila nešto relevantno, a to je naglašen moralni odgoj i prijenos kulture. Zbog toga Romi neće dobro prolaziti ni u našoj školi niti u sustavu zapošljavanja, dok se ne evangeliziraju, tj. dok evanđeljem ne oplemene svoju kulturu i obrasce ponašanja...
Moglo bi se o tome pisati još.


S ovime se naravno slažem!

Oprosti zbog zakašnjelog odgovora .
Ako je kršćanstvo sažeto u dvije zapovijedi ljubavi i u Deset zapovijedi onda je to kršćanska kultura. Ako si na to mislila onda si potpuno u pravu. Jer ako pogledaš Majku Tereziju ona je izabrala biti Indijka. Nije nosila siromasima ništa od svoje kulture, nego je prihvatila indijsku, ponašala se po užancama i kulturi Indijaca.

Opraštam...

Ah, Majka Terezija!

Jesi li čuo za indijski sustav kasti? E pa, majka je Terezija pomagala onim najslabijima, parijama - onima koji su bili odbačeni od društva i nejednaki u svim pravima iz upravo kulturalno i religijski uvjetovanih razloga. Dakle, ona se nije mirila s indijskom kulturom, kao što lijepo zapaža i papa emeritus:

"U isto vrijeme tu i tamo još uvijek postoje kulturalna i religijska naslijeđa koja društva cementiraju u podjelama na krute klase, u magičnim uvjerenjima iza kojih leži nepoštovanje ljudske osobe, te u praksi podlaganja okultnim silama. U tim je situacijama teško afirmirati ljubav i istinu, čime se šteti autentičnom razvoju..." (Caritas in veritate, 55)

A majka Terezija upravo jest afirmirala ljubav i istinu, što možemo čuti i iz ustiju njenih velikih kritičara, zapadnih liberala, koji ju "optužuju" da se previše molila i bila usmjerena na otvaranje samostana... Njezin utjecaj u Indiji je itekako kulturalni, a onda tek humanitarni. Ona je Istoku donijela nešto najljepše što može uopće Zapad pružiti, ljubav, milosrđe i ukazivanje na dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira u kojoj se kasti rodio.

Za razliku od onih zapadnjaka koji su uvijek u "misije" nosili kolonijalizam i profit, i tako stalno podizali kulturalne zidove i napetosti.

Afirmila je Krista i kršćanstvo. Prihvatila je sustav kasti ,odijevanja, hranjenja, pozdravljanja i nije nikome nametala svoja religijska uvjerenja i pokušavala ukinuti sustav kasti. Kao što ni sv. Pavao nije pokušao ukinuti robovlasništvo.

Pa ja ne znam jel ti misliš da je ona išla u Indiju kao John Lennon, što to znači "prihvatila odijevanje, hranjenje, pozdravljanje..."?

Svaki put dok netko "naš" ode tamo, donosi sa sobom nešto svojega, dio svoje kulture i svog jezika...

Da je majka Terezija išla tamo kao Lennon, ona bi se vratila noseći širom europe new age, ali ona je išla tamo svjesna i svoje vjere i svoje kulture. Da nije tako ne bi tamo otvarala katoličke samostane i pridobila tolike mlade žene za karitativno djelovanje s najugroženijima. Točno je, "nikome nije nametala", ali nije bila niti indiferentna, a za "katolička prava" usred hinduizma se jednostavno izborila, drugačije nejde.

Ona je u Indiju otišla kao kršćanka. Nije govorila albanski ni hrvatski jer je nitko ne bi razumio. Otišla je ljudima odnijeti Krista. Lennon je kao "pravi" zapadnjak otišao dolje i uzeo što mu je pasalo. Čak bi i Lennona mogli staviti kao model pravog zapadnjaka i djeteta zapadne kulture, dok je Majka Terezija dijete koje je živjelo u komunizmu. Razlika je jedino u kršćanstvu. Ona je poznavala Krista, on nije.

Ne samo to. Majka Tereza je spašavala bolesne i gubavce, koji su prema hinduističkom nauku trpjeli od bolesti jer su u prethodnom životu bili zločesti, odn. u ovom su morali okajati svoju lošu karmu. Zato su je neki hinduisti napadali, jer je svojim karitativnim radom neizravno potkopavala njihov nauk. Nije ni čudno da Indija, prije dolaska engleskih kolonizatora i kršćanskih misija uopće nije imala ništa slično socijalnim službama, i to iz gore navedenih religijskih razloga. Lennon se zarazio anarholiberalizmom šezdesetih godina i doživljavao je kršćanstvo kao nešto što ograničava ljudsku slobodu da živi kako hoće i radi što mu padne na pamet (v. njegovu pjesmu "Imagine"). Za razliku od Majke Tereze, koja je predstavnik zapadnjačkog kršćanskog stvaralačkog konstruktivizma, Lennon je predstavnik suprotnosti-zapadnjačkog ateiziranog dekonstruktivizma. Šteta njegovog talenta i onog dobrog što je imao u sebi...bio je materijalno neizmjerno bogatiji od Majke Terezije, ali i puno nesretniji. Inače volim njegove pjesme.

Ne samo to, odlazak Beatlesa na Istok nije bio slučajan i imao je dalekosežne posljedice.
Ima jedna pjesma Lennonovog prijatelja Georga Harrisona "My sweet Lord" u kojem spontano i znakovito poklik "Aleluja" pratećih vokala u drugom dijelu pjesme prelazi u "Hare Krishna".
"Gospodin" tj. Bog u ovoj pjesmi, kome se pjeva "I wanna see you", onakav je bog kakvog ga predstavlja današnji new age, mješavina Krista i Krishne, bez kršćanskog morala i nekih zahtjeva, ali zato bog za kojim čezne duša i osjeća svoj nemir dok ga ne nađe.
Takvog boga može izmisliti svaki čovjek prema svojim subjektivnim kriterijima, uzmemo malo budizma, malo konfucijanizma, malo kršćanstva, sve to pomiješamo, a teolozima ostavimo nadmudrivanja kako je sinkretizam hereza.
Bojim se da kod mnogih ljudi danas susret sa drugačijom kulturom i religijom stvara neurozu kako je sve relativno i kako je to sve isti Bog koji se samo štuje na različite načine u raznim krajevima svijeta, pa je svaki oblik štovanja jednako dobar.

Ovo što si rekla Adrijana, sažetak je svih problema kod nas (a vjerujem i još gore zapadnije od nas) vezanih za vjeru, otpadništvo od vjere, krivovjerje, osobne vjerske kolaže i ono što se kod nas uvriježilo kao "vjerujem u Boga, a ne idem u crkvu". Kakva je to vjera, tko bi to raspleo. Među prijateljima iz doba studija, pa i danas (jer smo si još uvijek dobri, pokumljeni itd), vlada ista konfuzija i dan danas jer mnogi se nisu makli od "Imagine all the people..." ljuljačke koja je mnoge odnjihala u svom itekako sugestivnom tonu i tekstu od Izvora. Ali to je opet nova tema......
Možda podtema jer se ipak odnosi na neku kulturu subkultura.

Mislim da je to baš ta tema.
Jer sve je započelo kad su katolici iz svojih kuća počeli izbacivati svete slike, a uređivati stanove po feng-shui,
pa kad su ostavili molitvu krunice, a krenuli putem raznih tehnika opuštanja i transcendentalne meditacije,
u bolesti kad nisu gledali Isusov križ, nego tražili alternativno liječenje,
kad su zapostavili post jednom tjedno i prije blagdana iz duhovnih razloga, pa su morali na razne dijete iz zdravstvenih razloga,
kad su prestali čitati (jeftine) vjerske časopise, a počeli kupovati (skupe) političke tjednike i lifestyle magazine,
kad su prestali moliti sa svojom djecom, a počeli im kupovati jezive gremline i čudovišta kao igračke,
itd... itd....