Katolički odgovori

Da ne bi bili žuta štampa, treba reći da to nema veze sa stavom Isusovaca.
Crkveni stav o tome je izrečen dokumentom kongregacije iz 1989, u kojem se kaže da pokušaj kombiniranja
kršćanskih i nekršćanskih tehnika nije slobodan od opasnosti i pogrešaka,
kao i da se takve prakse mogu izokrenuti u kult tijela.

Ako tko zna, da li je ono pikanje iglicama po tijelu (akupunktura?) grijeh?
Molim strucan odgovor

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

nisam teolog ali oni malo upućeniji svećenici vele da nije grijeh iako ih ima koji tvrde da jest.

Doduše imaš puno alterantivaca koji se time bave i ne bi ti preporučio da ideš kod njih nego kod stručnog medicinskog osoblja

Hvala. Inace, ne idem ja vec pitam zbog jedne osobe.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

šta mislite o Braci sa Srebrnjaka?Kažu da je dovoljno da nekoga pogleda i taj odma ozdravi od neizlječive bolesti http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=206880

Domančiću nije uspjelo dokazat da energijom liječi oboljele od raka iako mnogi tvrde da liječi.Naime kad je trebao izvest i ponovit to liječenje na nekom slovenskom zavodu nešto je zaštekalo

Ne znam što bih rekao, taj Braco nije unutar crkve a ljudi pričaju i svjedoče da im je pomogao. Ne treba mu davati publicitet po medijima i vidjet će se je li ili nije varalica. Valja imati na umu da zbog Placebo efekta postoji 30-40% izgleda da će se čovjeku poboljšati zdravstveno stanje, barem kada su posrijedi simptomi. Dakle 30 % od 1000 je 300 ljudi koji tvrde da im je bolje i stvar je jasna, dosta je samo uvjeravati ljude da im pomažeš pa će biti onih kojima se stanje poboljšalo.

Međutim kad smo već kod ozdravljenja, od Brace su meni zanimljiviji klerici i laici koji liječe (tako isto ljudi tvrde da su im pomogli) a nailaze na velike otpore i zabrane od strane Crkve. Mislim da bi trebalo unutar same crkve naći model djelovanja vjernika (bilo svećenika bilo laika) koji imaju karizme (darove duha Svetoga). S obzirom na situaciju koja je danas ja očekujem da kamenje počne propovijedati i liječiti kad već neki pobožni ljudi imaju dar a ne smiju ako žele ostati poslušni.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Čovjek je od sebe boga napravio....a cvijeće mu se, kako ljudi govore, kupuje u cvjetarni njegove sestre. A navodno se bavi i proroštvima tipa: "brak vešeg sina će se raspast tad i tad..."

Znamo da i sotona može privremeno ozdraviti i imati uvida u neke buduće događaje...
Mk 13
22 Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane.

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

evo malo o stavu Crkve prema alternativi

http://www.pogled.org/03pog04/razgovor.htm

http://www.ver.hr/arhiv/ver2003/ver03_03/vodenjak.htm

Kako javlja Ika, Fra Josip Blažević je na tribini u Vinkovcima izjavio:

"Problem te bioenergije jest što ona nije fizička energija, već je riječ o teološkoj terminologiji", istaknuo je Blažević i objasnio: "U Kini se ona naziva chi, u Japanu qi (reiki), u Indiji prana (pranoterapija), dok je u kršćanstvu najprikladniji pojam ruah, odnosno Duh Sveti". No zapad je odvojio sveto i profano, a tvorac i jednog i drugog samo je jedan - Bog.

Možete li se složiti s tom tvrdnjom?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ja se nikako ne mogu složiti s generaliziranjem i izjednačavanjem tih termina, i to ne zbog toga što sam o tome učio, nego sam čuo mnoga svjedočanstava pa i sam iskusio plodove jednog i drugog...a zna se koji su plodovi Duha Svetoga. Ovi drugi mi se ne čine takvima....

Eo jednog zanimljivog svjedočanstva..vjerojatno ste ga već mnogi i pročitali.

http://www.ofm.hr/tabor/index.php?optio ... 6&Itemid=1

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Slijedom privatne poruke jednog od forumaša našao sam se ponovno na ovim stranicama i zanimalo me što se razgovara nakon moje stanke o alternativi.
Ovo što si ti Marijane dao, linkove s portala Tabor više je nego zanimljivo. Bez razlike jeli to stvarni doživljaj ili fingirano; radi se o klasičnom konfliktu [b]koji se događa u duši onih koji su primili inicijacije u dva sasvim različita religiozna sustava.[/b]
Duhovna inicijacija je čin koji se veže uz čovjekovu dušu kao duhovni pečat koji se više ne skida. Petljanje s nekim drugim religijskim iskustvima i primanje drugačije inicijacije može inicijanta dovesti u takve duševne krize da je povratak uz sakrament pomirenja i pokajanje jedini djelotvorni lijek.
Takav pristup problemu o. Blažević kao da ne poznaje. On ostaje na ''teološkoj terminologiji'' kojom se ne mogu obuhvatiti neke prirodne pojave na području energija koje su još nedovoljno znanstveno rasvijetljene, a mnoge od njih su od davnina, posebno na Dalekom Istoku sastavni dio religijske prakse ili barem iz nje proizlaze.
Da bi bio jasniji: Sunčevo svjetlo ima nedvojbeno snagu i učinak na rast bilja, pa i naše zdravlje uvelike o njoj ovisi. Ali isto tako još uvijek ima primitivnih plemena i vjerovanja da je sunce božanstvo, a svjetlost snaga i dar toga božanstva. Mi, koji u to ne vjerujemo i imamo sasvim drugačija objašnjenja za to, sigurno ne ćemo zbog toga izbjegavati sunčanje i izlaganje sunčevim zrakama.
Prirodne energije chi (ći) u kini i drugi relevantni nazivi na Dalekom istoku u njihovom religijskom sklopu spadaju u duhovno, mistično, ili kako mi kažemo nadnaravno. Za nas je to sam još ne do kraja razjašnjena vrsta najvjerojatnije elektromagnetske energije koja ima pozitivan i povoljan učinak ako ju pravilno znamo koristiti.
Druga je stvar kad se netko inicirau neku takvu religijsku sljedbu a kršten je i još k tome primio sakrament potvrde - inicijacijom pridružen Kristu - tu će ne zbog energije chi ili sunčeve svjetlosti nego zbog konflikta u duši doživjeti ono što p. Linić piše na portalu Tabor, a što o. Blažević ne želi do kraja ljudima razjasniti premda vjerojatno dobro zna o čemu se radi. Samo što bi onda otupio oštricu u borbi protiv onih drugih.
Samo puna istina može čovjeka učiniti slobodnim, a Bog je i Istina i Sloboda.
Oni koji su Kristu povjerovali i u njega se krstili za njih ne postoje niti božanstva niti nadnaravne sile koje bi mu mogle nauditi.
Taj se Blažević spušta na razinu onih sekti i novodobnih vjerovanja koje, zna se iz kojih razloga, žele pridobiti zapadnjaka koji je barem nominalno kršćanin pa govore o Kristu iz Indije, o nekoj kozmičkoj energiji kao snazi Duha Svetoga i umjesto da ljudima kaže o čemu se radi on ih plaši baukom koji samo vreba da ih zaskoči. U njemu je duh Savonarole - duh straha i uskogrudnosti. Umjesto da propovijeda silu Duha Božjega - Svjetlo i Život.

Nadam se da sam uspio donekle pojasniti u čenu je problem. Jednako tako nemam namjeru o tome voditi rasprave pa bi pa ne bi. Svatko može zadržati svoje mišljenje, a ja govorim onima koji se umiju služiti zdravim razumom i čistim vjerom.
Sretne Vam Božićne blagdane ekipo, ako se ne čujemo, te puno radosti i unutarnje topline od Novorođenoga. Jer On nam uvijek govori: hrabri budite, ne bojte se, ja sam s vama!

Možeš li nam ti reći o čemu se radi?
Inače Dominikanac Savonarola je živio isposnički i nastupao iskreno, ali je bio i zanesen fanatik.
Valja mu priznati hrabrost, jer se svojim stavom zamjerio i samom papi Borgiji zbog njegova nedostojnog života, svojim djelovanjem je utjecao na tolike slavne ljude (npr. Botticellija i Michelangela). Dakle ne bi mu se mogao prišiti strah jer je ustrajao u svojim stavovima i bio zbog toga i spaljen. Ali u prošlom stoljeću je pokrenut postupak za opoziv njegove osude od strane inkvizicije.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba, radi se o strahu od Boga. Jedno je imati strahopoštovanje prema Bogu, a drugo je strah, kao da je Bog strašan sudac koji samo gleda kako će nekoga osuditi na vječne muke paklene.
Isti strah od Boga je imao i M. Luther. U strahu od groma zavjetovao se da će postati svećenik. To nije bio njegov slobodni izbor. Cijeli se život bojao Boga. Kao redovnik svaki se dan ispovijedao. Drhtao je dok je služio misu i nije se smatrao dostojnim za taj sveti čin. Bojao se đavla kao da taj viri iza svakoga ugla i da će ga ščepati. Vlastiti strah ga je proganjao tako dugo dok nije ''našao rješenje'' u teološkom obratu... da ne duljim.
Dobro je revnovati u Božje ime, ali je isto tako dobro nasljedovati ono jedino što mi kao ljudi možemo a to je dobrota i strpljivost i to da budem strpljiv sam sa samim sobom i s drugima.
Savonarola je imao dobru nakanu ali loš postupak. Nasilnik u Božje ime. Njegovom rehabilitacijom htjelo se naglasiti da je prema njemu učinjena velika nepravda.
Pa i p. Blažević je revnitelj u Božje ime, ali kada bi u staloženosti duha i u ljubavi prema onima koji drugačije vjeruju posložio svoje znanje i uskladio ga s plemenitom nakanom da svjetlo istine i sjaj slave Kristove bude na prvom mjestu onda bi se mnoga srca otvorila i to svjetlo obasjalo one koji lutaju.
Nažalost, polemika i etiketiranje kao da šire prostore onoga protiv čega se bori, umjesto da bude obrnuto..

Evo jednog članka oca Jamesa Manjackela o jogi....

http://www.molitve.info/index.php?optio ... Itemid=137

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Živimo u globalnom svijetu u kojemu informacije ulaze u naše domove iz najudaljenijih strana svijeta, ali i religijski su nam sutavi predstavljeni od različitih ljudi i s različitim nakanama. Stoga vjernik treba biti s jedne strane otvoren za sve što čuje i vidi, ali i oprezan da mu se ne zamuti ''čisti izvor istine vjere.''
Onomu tko je dobro verziran u teološke pojmove različitih religija taj će moći s lakočom kazati: ovo prolazi, ali ovo ne. ovo je istina, a ovo je laž. Ili; vidi kako je to slično našem vjerovanju, samo se rabi drugi naziv.......
Nažalost malo tko si može priuštiti toliko vremena da sakupi potrebno znanje o drugim religijama. Stoga moramo biti na oprezu kada nam se hoće prodati rog pod svijeću, ali jednako tako moramo biti svijesni da velike svjetske religije nose u sebi klicu istine i svjetla, pa i mogućnost spasenja za one koji iskreno vjeruju i žive čineći dobro, posteći i moleći, makar to nije ispravan pojam Boga; sve dotle dok ili upoznaju pravu istinu ili u dobroj vjeri žive po onomu što su naučili po svojoj religioznoj predaji. Tako i na takav način govori nam koncilska konstitucija Gaudium et spes - Radost i nada.
Mi ćemo svjetlo vjere najbolje navijestiti ako nas vodi Duh Isusov i njegova poruka Radosne vijesti ili Evanđelja.
Da budem jasniji: Isus sigurno nikada za neku tuđu religiju ne bi rekao da je sotonska i sve ono što je taj Manjackl izgovorio.(a takvih u posljednje vrijeme ima više) Da budem još jasniji; kako mogu imati povjerenja u njegovu teološko znanje, kada krivo barata s nekim najosnovnijim pojmovima pa umjesto Rima govori Vatikan. Nekome to može izgledati svejedno, ali to je govor neukog laika za svakoga tko zna što se podrazumijeva pod Vatikan, a što pod Rim. Tome bi gospodinu bilo bolje da se oslobodi svoje domicilne uloge nekog kršćanskog gurua i da ne prodaje sljeparije poput njegovih sunarodnjaka koji po Zapadu šire razne sinkretističke sekte koje bi, po njima trebale čovjeka učiniti sretnim., zaboravljajući pri tom da im je domovina Indija Bogomdano polje rada, samo na žalost tamo nema dolara i eura, a dobre su i kune, posebno onda kada je narod naivan.