kopitar je napisao/la:
Drž se ti kuhače, to ti je pametnije.
Iskreno? Ako me Bog na to pozove, jednog dana ću bit najsretnija žena na svijetu da se držim krpe i kuhače.
Slažem se (ako ste na to aludirali) da je dovoljno je ići putem svetosti u našoj svakodnevnici i širiti ljubav među ljudima koje mi svakodnevno susrećemo i tako biti ogledalo Kristove ljubavi.
I slažem se da je svetost u malim stvarima i onome što možemo učiniti za bližnje.
Vjerovali ili ne – i ja sam od onih koji vjeruju sv. Tereziji Avilskoj da je "Bog je među tavama i loncima.".
Sve ovo (kao što sam niže napisala adrijani) je da mogu nadam se biti ona prava (a kako mi se priča posložila da uopće odem na tu edukaciju uistinu pokazuje koliko Bog djeluje u našim životima).
adrijana je napisao/la:
za hagioterapiju sam smatrala da je još samo jedna psihološka zavrzlama koja nekima može pomoći, a za odrasle vjernike nije nužno potrebna.
Meni je ovo treći put da joj dolazim i uistinu mislim, ako Bog da, da ću se ovog puta zadržati.
Prvi puta kad mi je u ured ušao dječak s dubokim psihičkim i duhovnim ranama, a ja friško sa studija jednostavno nisam znala kako mu pomoći. To je bio trenutak kad bih najradije pokidala svoju diplomu, a u biti trebao mu je i netko tko će liječiti njegove antropološke bolesti što ja nisam uviđala.
Drugi puta sam se se susrela tamo početkom 2017. kako bih znala postaviti se prema jednom poznaniku, a ni tada nisam se dugo zadržala jer sam (ako ćemo iskreno) joj dosta s nerazumijevanjem pristupila jer hagio možemo promatrati iz dva kuta – onog filozofskog i onog antropološkog.
Baci me u ralje filozofskog poimanja, dosta će mi biti konfuzno (o.p. moje pitanje u ribrici Odgovori o slobodi), dok sam u antropologiji „svoj na svome“ i sve mi je kristalno jasno.
adrijana je napisao/la:
On nije psiholog, iako je izuzetno obrazovan i načitan, on je prije svega vjernik i dušebrižnik kakav bi svaki svećenik trebao biti. Ne mogu u konačnici reći jel se čudo dogodilo zbog rezultata hagioterapije
Ma pok. prof. Ivančić je (kako bi on rekao) vrhunski čovjek i mislim da nam je u ostavštinu ostavio uistinu pravi model terapijske antropologije koji je u tančine razrađen. Ej, govorimo o čovjeku koji je doktorirao na Gregorijani, uz sva svoja zvanja i funkcije koje je obnašao u Katoličkoj crkvi kod nas, papa IP2 ga je izabrao za člana Međunarodne teološke komisije, imenovan je papinskom kapelanom s titulom mosignor itd.
adrijana je napisao/la:
Zanimalo me nastavlja li netko njegov rad i ima li još netko slična iskustva...
Ustvari razvojem ostalih znanosti, razvija se i hagio.
Ja sam (kao što sam napisala prethodno) dosta vagala što ću i kako ću i onda sam hagio prišla iz drugog kuta čitajući „Duhovnu inteligenciju“, „Hardver duše“ te me kupila totalno.
Primjerice, neuroznanost (npr. Beck – dr. teologije i medicine je dokazao da svaka stanica sadrži duhovnu dimenziju; Amen – neuropsihijatar je ispitivanjem mozga dokazao da svaka pozitivna odluka, misao i riječ jačaju i rehabilitiraju mozak, a nemoralan postupak, neetična odluka, negativan stav razaraju moždane stanice),
potom antropološka medicina (koja kaže da je znak povrijeđene svijesti znak duboke rane), ili pak logoterapija (Frankl - smisao)
ili istraživanja koja su pokazala da se niz psihičkih bolesti može liječiti samo na temelju duhovne dimenzije – Jores koji ide korak dalje i govori o isključivo ljudskim bolestima – jer čovjek ima (kao i životinje) psihičku i vegetativnu dušu ali i duhovnu, te zato govorimo o ljudskim bolestima koje dolaze od duhovnih trauma.
Ja sam joj pristupila zbog osobnog benefita, osobnog rasta, razumijevanja sebe, ali i drugih jer imam osjećaj da sam u tome užasna.
Koliko i dokle ću stići daleko – ne znam jer je i poprilično teško. Odmah smo upozoreni da nema duhovne stagnacije već ili rasteš ili padaš te da samo čineći ono što si mislio i govorio mijenjaš sebe i svijet (osobno iskustvo najbolje uvjerenje za druge).
U Dnevniku sv. Faustine piše:
„Sve ljepote nisu ništa u usporedbi s onim što sam ti pripremio u vječnosti“.
Baš je na susretu spomenuta Mala Terezija koja je s 24. god umrla i postala svetica, no mi drugi smo pred mukotrpnim putem, a naš duh je božanska supstancija koja je trasparentna, samosvjesna, autorefleksivna, sposobna preobražavati se…