Od grčke riječi "metanoja" točniji prijevod je obraćenje, a ne pokora... (hvala, @Početnik)
Metanoja znači
čovjekov odlučan zaokret prema Bogu; odvraćanje od grijeha i početak novoga smisla života.
I cjelovita i temeljita promjena osjećaja, mentaliteta i načina življenja; obraćenje, usmjerenje prema BoguPojam "pokore" lijepo je objasnio bl. Alojzije Stepinac u svojim "Propovjedima o lurdskim ukazanjima", a problema u shvaćanju pokore bilo je i u prošlosti Crkve i danas. Neki su tako zagovarali pretjerano strogi stav (trapljenje tijela, bičevanje, nošenje užeta oko struka, pokornička odjeća i sl.), događalo se i ima slučajeva da su mnogi time narušili zdravlje ili se dogodio smrtni ishod (kao npr. sv. Jeronimu u rimskoj molitvenoj zajednici, kad je jedna mlada žena umrla, a Jeronim je optužen da je zajednici nametnuo prestrogi post, pa je prognan iz Rima - tada je otišao u Svetu zemlju)...
S vremenom se naglašavala kao važnija unutarnja pokora (= skrušenost duha, pokajanje), a u vanjskoj pokori najvažnije je razlučiti:
- ako je svojevoljna, hotimična - je li umjerena ili pretjerana?
- ako je izvana nametnuta - treba li ju u svakom slučaju prihvatiti ili je bolje odbaciti je (ako je moguće promijeniti okolnosti)?
Jer: izvana nametnutu pokoru obično se savjetovalo prihvatiti kao žrtvu i prikazati Bogu - ali svjesni da postoji opasnost prevelikog psihičkog pritiska (tjeskobe, očaja, samosažaljenja, mogućeg suicida uslijed teških okolnosti) mnogi duhovni učitelji savjetovali su razlučivanje:
- promijeniti ono što se može promijeniti / prihvatiti ono što je neizbježno
Nitko nije
dužan trpjeti (nepravdu ili dr.) iz žrtve prema Bogu, ako mu je moguće promijeniti barem neke okolnosti.
Jer, na kraju, gdje je tu ljubav, radost, mir u srcu...?
U 17. st. isusovac Louis Lallemant je zapisao da najbrži put kršćanskom savršenstvu nije niti trapljenje, niti činjenje puno dobrih djela (aktivizam!), nego
čistoća srca. Tu je velika istina.
Danas se obično pokora poistovjećuje s ispovijedi - to je točno: za ispovijed je potrebno ispitati savjest, prepoznati grijehe, učiniti zaokret, ispraviti grešno ponašanje... Ali problem s ispovijedi je što mnogi (zbog tradicije) pokoru shvaćaju kao onih 2-3 Očenaša koje dobiju na ispovijedi "kao pokoru" za grijehe, ali to je vrlo daleko od smisla pokore...
Drugi problem je što mnogi (zbog tradicije) idu na ispovijed zbog pobožnosti (npr. devet prvih petaka i sl.), a ne radi obraćenja ( =metanoje, zaokreta) i tako se gubi pravi smisao ovog sakramenta.
Taj problem je prepoznala i Druga sinoda zagrebačke nadbiskupije (u odjeljku o ispovijedi)... Možda vas uspijem (dobronamjerno) isprovocirati pa pročitate što tam piše.
