|
Papa Franjo je u svom poznatom razmatranju iz Doma Sv. Marte 2014. g. pod naslovom "Čuvaj svoje srce" jednostavno i vrlo mudro objasnio Isusovu prispodobu o "demonima koji se, jednom istjerani, ponovno vraćaju u čovjeka" i naveo kako treba neprestano bdjeti i čuvati svoje srce, kojim ključevima i kako raspoznati nepoznate glasove koji su protivni Duhu Svetom.. To razmatranje je (u dijelovima) uvršteno i u neke molitvenike:
"Čuvamo li dobro svoje srce? Čuvamo li ga od stalnih pokušaja đavla da uđe i tamo se nastani? Pitao je to papa Franjo tijekom mise slavljene u Santa Marti u petak ujutro, 10. listopada 2014., razmišljajući o liturgijskom odlomku Evanđelja po Luki (11, 15-26). "Tužna priča", rekao je, koja počinje jurnjavom za Isusom koje istjeruje sve demone "i završava kada se demoni vrate u dušu osobe iz koje su protjerani".
To je situacija koja se ponavlja u životu svakog čovjeka, jer, podsjetio je Papa citirajući Lukin odlomak, "kada nečisti duh izađe iz čovjeka, luta napuštenim mjestima, tražeći olakšanje, a ne nalazeći ga, kaže: Vratit ću se u svoj dom". Eto, dakle, da đavao, našavši dušu u miru, "ode, uzme sedam drugih duhova gorih od sebe, oni uđu i usele se". I tako "posljednje stanje tog čovjeka postaje gore od prvog".
Zapravo, objasnio je rimski biskup, đavao se nikada ne obeshrabruje, "ima strpljenja" i neprestano se vraća, čak i "na kraju svog života", jer "ne ostavlja ono što želi za sebe".
Isus je također iskusio tu stvarnost: u Lukinom evanđelju čitamo da ga je nakon iskušenja u pustinji đavao ostavio neko vrijeme u miru, ali onda bi se „vratio i ponovno vraćao“. A demoni mu postavljaju zamke do kraja, do muke, do križa, govoreći mu: "Ako si Sin Božji... siđi, siđi k nama, pa ćemo vjerovati". To je ono – objasnio je Franjo – što se događa i nama kad nas netko iskušava pitajući nas: “Ali jeste li sposobni?” I zlonamjerno nas izaziva govoreći: "Ne, niste sposobni." Zato "Isus govori o snažnom, dobro naoružanom čovjeku koji čuva svoj dvor, čuva svoju kuću", jer je srce svakoga od nas poput kuće.
A onda se Papa zapitao: "Pazim li na svoje srce?"
Doista, potrebno je "čuvati ovo blago gdje živi Duh Sveti, da drugi duhovi ne uđu". I to morate učiniti "kako se kuća čuva, s ključem". Uostalom, rekao je Papa, u svojim domovima koristimo "mnoga sredstva sigurnosti" kako bismo se obranili od lopova. Činimo li isto sa svojim srcem? Ili ostavljamo "vrata otvorena"? Moramo budno paziti jer đavao, pa makar ga "krštenjem istjerao, ode, traži drugih sedam gorih od sebe i vrati se".
Otuda potreba za stalnom pažnjom. Uvijek se moramo pitati: "Što se to događa u nama? "Jesam li ja stražar svoga srca?" Naučimo iz našeg svakodnevnog života: «Tko od nas, kada je kod kuće, bilo u kuhinji, ili za našim stolom, ili gdje god da je, i vidi osobu koja prolazi pored njega koju ne poznaje, tko od nas ostaje miran? Nitko!". Toliko da se odmah okrene strancu: «A tko si ti? Tko ga je pustio unutra? Odakle je došlo?' Isto se može dogoditi i kod nas. «Koliko puta uđu loše misli, loše namjere, ljubomora, zavist. Toliko stvari koje dolaze. Ali tko je otvorio ta vrata? Odakle su došli?' Ako ne shvatimo koga puštamo u svoja srca, ovo "postaje trg na koji svi dolaze i odlaze". Nedostaje vam intimnosti. A tamo "Gospodin ne može govoriti niti biti saslušan".
Tada se događa da, čak i ako je naše srce "pravo mjesto za primanje Duha Svetoga", bez prave budnosti "Duh završi u kutu", kao da ga zatvaramo u "ormar". I tu je Duh "tužan".
Pa kako spriječiti da se to dogodi? Da bi dao odgovor, Papa je ponovno pronašao inspiraciju u Evanđelju. I citirao je izraz koji je koristio Isus "koji se čini pomalo čudnim: "Tko sa mnom ne sabire, taj rasipa". Polazeći od riječi "sabirati", Franjo je objasnio da moramo "imati sabrano srce", srce u kojem možemo biti svjesni "što se događa". U tom smislu može se preporučiti vrlo drevna i dobra praksa ispitivanja savjesti. „Tko od nas – upitao je Papa – navečer, prije nego što dan završi, ostane sam“ i u tišini „pita pitanje: što se danas dogodilo u mom srcu? Što se dogodilo? Koje su mi stvari prolazile kroz srce?'
To je važna vježba, prava milost koja nam može pomoći da budemo dobri čuvari. Jer, podsjetio je Papa, «đavli se uvijek vraćaju. Čak i na kraju života». A da demoni ne uđu u naša srca, moramo znati "šutjeti pred samim sobom i pred Bogom", provjeriti je li "netko ušao" nepozvan i je li "ključ na mjestu" . To će nam, zaključio je Papa, "pomoći da se obranimo od tolikih zala, čak i od onih koje mi možemo učiniti". Jer "ovi demoni su vrlo pametni", i sposobni su prevariti svakoga.
Papa Franjo, razmatranje u Svetoj Marti
10. listopada 2014.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
