|
Koji je prijevod Biblije koristio sveti Augustin? Koje je vaše mišljenje o tri osobe koje su posjetile Abrahama, ko su oni?
Jedno od najzanimljivijih mjesta u Starom zavjetu je scena Abrahamova gostoprimstva i posjeta trojice tajanstvenih putnika u 18. poglavlju Knjige Postanka. Jasno je da se radi o teofaniji (javljanju Boga) – s vrlo snažnom tekstualnom osnovom za trijadološko tumačenje. Prijevod Augustinove interpretacije i tajanstvenog ukrštanja jednine i množine iz ovog biblijskog odlomka, iz njegova spisa "Protiv Maksimina":
"26.5. Ovdje se Bog, veliš, javio Abrahamu. Da se Bog javio Abrahamu ne možemo poricati. Jer najvjerodostojnije Pismo to potpuno jasno svjedoči, govoreći: 'Javi mu se Gospod kod hrasta Mamre'. (Post 18,1) Ali ni ovdje nije izričito rečeno je li to bio Otac ili Sin. Kada Pismo pripovijeda kako mu se javio Bog, kaže da su mu se javila trojica ljudi, u kojima bi se prije s pravom mogla razumjeti sama Trojica, koja je jedan Bog. Konačno, Abraham vidi trojicu i ne oslovljava ih kao gospodare [u množini], nego kao Gospoda [u jednini] – jer su Trojica zaista tri Osobe, ali jedan Gospod Bog. Naime, ovako se u Pismu pripovijeda o tome što je Abraham vidio: 'Podignuvši', veli, 'oči svoje pogleda, i gle, tri čovjeka stajahu pred njim; i ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svoga, i pokloni se do zemlje, i reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći slugu svoga' (Post 18,2-3). Ovdje vidimo da su se javila trojica ljudi, a da se oslovljava jedan Gospod, i da se jedan Gospod moli da ne prođe slugu svoga – jer Bogu priliči da pohodi svoje sluge. Potom se u množini obraća trima Osobama, govoreći: 'Da vam se donese malo vode, da operem noge vaše. Odmorite se pod drvetom, a ja ću donijeti kruha da se okrijepite. Potom ćete nastaviti svoj put, jer ste zato svratili sluzi svome'. (Post 18,4-5) Jasno je da su pozvani kao ljudi – jer im nije ukazano takvo gostoprimstvo
, kojim bi okrijepili svoja tijela, da nisu smatrani ljudima. I Pismo kazuje da su mu odgovorili u množini; naime, Pismo kaže: 'I rekoše: učini što si kazao'. (Post 18,5) Ne kaže: I reče, nego: 'I rekoše'. Potom, kada je trpeza bila pripremljena, Pismo kaže: 'I iznese pred njih, i jedoše'. (Post 18,8) Ne kaže: I iznese pred njega, i jeo je. Ali kada je došao trenutak da se Abrahamu obeća sin, jer je tu već bio Božji dar, a ne kao što se ljudima ukazuje ljudsko gostoprimstvo, Pismo kazuje da je jedan rekao: 'Gdje je Sara, žena tvoja?' Naime, ne kaže: Rekoše mu, nego kaže: 'Reče mu: Gdje je Sara, žena tvoja?' (Post 18,9) A tko je to rekao, Pismo otkriva nešto kasnije; kada se Sara nasmijala, isto Pismo kaže: 'I reče Gospod Abrahamu: Zašto se Sara u sebi nasmijala?', i ostalo do kraja, gdje kao jedan Gospod govori u jednini. Poslije toga, Pismo ponovno govori u množini, kada kazuje da oni kao ljudi odlaze: 'A oni ljudi, ustavši odande, pogledaše prema Sodomi i Gomori; a Abraham iđaše s njima, da ih isprati'. (Post 18,16) Potom se Pismo ponovno vraća na jedninu, i kaže: 'Zar ću sakriti od sluge svoga Abrahama, što ću učiniti?' (Post 18,17) Zatim se Abrahamu obećava slavno i mnogobrojno potomstvo i najavljuje se propast Sodome. A potom Pismo kaže: 'I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Abraham još stajaše pred Gospodom. I pristupivši Abraham reče: Zar ćeš pogubiti pravednika zajedno s bezbožnikom? Hoće li pravednik biti kao bezbožnik?' (Post 18,22-23) A poslije razgovora Gospoda i Abrahama, pismo nastavlja i kaže: 'I Gospod otide svršivši razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati na svoje mjesto. A dva anđela dođoše uvečer u Sodomu'. (Post 18,33-19,1) To su oni o kojima je malo ranije rečeno: 'I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodome'. Ali nije bilo izričito rečeno da su dvojica, iako je na početku bilo rečeno da su se Abrahamu javila trojica ljudi, koje je on gostoljubivo primio, a potom ih, kada su krenuli, ispratio, idući s njima." (Contra Maximinum II, 26.5.)
Budući da pažljivo pratim Augustinove biblijske citate i uspoređujem ih s tekstom grčke Septuaginte i latinske Vulgate, ovdje sam u vezi sa stihom Post 18,9 uočio sljedeće:
Augustinov citat se ovdje ne slaže s tekstom Vulgate. Dok Jeronimova Vulgata, slijedeći masoretski hebrejski tekst, ima množinu: Dixerunt ad eum („I rekoše mu“; Post 18,9), Augustin citira: Dixit autem ad illum („I reče mu“), što odgovara tekstu Septuaginte (εἶπεν δὲ πρὸς αὐτόν). Ovo pokazuje da se Augustin na ovom mjestu služi starolatinskim biblijskim prijevodom (Vetus Latina), koji je nastao prema Septuaginti, a ne Jeronimovom Vulgatom, koja je Stari zavjet prevela uglavnom neposredno iz hebrejskog teksta. Ova tekstualna razlika nije beznačajna, jer Augustin na njoj zasniva svoj egzegetski argument – nakon prethodnog obraćanja trojici u množini, prelazak na jedninu („reče“) tumači kao svjedočanstvo jedinstva Božanstva u Svetom Trojstvu.
I kod stiha 18,22-23 uočio sam sljedeće:
I ovdje ponovno imamo tekstualnu razliku u odnosu na Jeronimovu Vulgatu, u kojoj izostaje druga rečenica: „Hoće li pravednik biti kao bezbožnik?“. Nasuprot tome, Septuaginta ima i ovaj nastavak, upravo onako kako ga citira i Augustin: καὶ ἐγγίσας Αβρααμ εἶπεν- μὴ συναπολέσῃς δίκαιον μετὰ ἀσεבוῦς, καὶ ἔσται ὁ δίκαιος ὡς ὁ ἀσεβής. I ovo mjesto predstavlja još jednu potvrdu da se Augustin u tumačenju Staroga zavjeta služi starolatinskim prijevodom (Vetus Latina), čiji je tekst nastao prema Septuaginti, a ne Jeronimovom Vulgatom, koja i ovdje slijedi masoretski hebrejski tekst.
Da vidimo kako su oci gledali na ovo:
Novacijan (u svom djelu De Trinitate, poglavlje 18) postavlja temelje argumentacije protiv onih koji bi u anđelima vidjeli Oca, inzistirajući da je to bio Sin, "Anđeo velikog savjeta", koji se objavio Abrahamu kako bi anticipirao svoje buduće utjelovljenje.
Novacijan (u svom djelu De Trinitate, poglavlje 18) postavlja temelje argumentacije protiv onih koji bi u anđelima vidjeli Oca, inzistirajući da je to bio Sin, "Anđeo velikog savjeta", koji se objavio Abrahamu kako bi anticipirao svoje buduće utjelovljenje.
Sveti Hilarije iz Poitiersa (u De Trinitate, IV, 25-27) razvija ovu misao, naglašavajući da je Abraham "okom vjere" prepoznao Gospodina u trojici posjetitelja, te da je to proročki znak budućeg otajstva.
Sveti Bede Časni (u Hexameron) djeluje kao "most" koji sintetizira ove uvide, citirajući Augustina, ali i zadržavajući kristocentrični fokus koji je karakterističan za ranije latinske autore poput Hilarija.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
