Katolički odgovori

Vidiš ja sam svećenik, meni celibat N I T K O nije nametnuo. Ja sam ga svijesno izabrao! Lagao bih kad bih rekao da je lagan ovakav nacin zivota. Nije mi jasna zestina kojom napadas celibat. No kad bih se ponovno redio izabrao bih celibat. I kad bih ja bio papa nikad ga ne bih ukinuo. A kad sam jednom bio upitan / sluzbeno/ glasovao sam za celibat/ bio sam puno mladji/. Interesantno je da o celibatu ovdje raspravljaju oni koji nemaju pojma sto znaci z i v j e t i u celibatu /o tome ovdje ne respravlja ni jedan svecenik/
No jedna stvar je zanimljiva /u postotku/ ima mnogo vise preljuba /krsenja bracne vjernosti/ nego krsenja celibata. I znam da su zagovornici ukidanja celibata i zagovornici ukidanja nerazrjesivosti braka. Zasto je to tako.. sasvim je jasno. Pa bi bio red da o celibatu raspravljaju oni kojih se to tice...

Osim toga ovdje se barata i nekim sitnim brojevima. Nisam matematicar ali pedesetak svecenika koji po pisanju nekih na forumu su razlog dokazivanja da celibat nije dobar. a gdje je broj od onih ostalih tisuću i pol koji drze. Celibat. Ja poznam u mojoj biskupiji u mojih 60 godina zivota i 42 svecenistva + 10 sjemenista i bogoslovije samo nekoliko slucajeva takvog krsenja celibata... a preko sto i pedeset svecenka poznam koji zive ili su zivjeli dostojno celibata. I vrlo je nepravedno (osim ako postoji jedna druga racunica a ta je "jedan lopov -=svi lopovi" ) ocrnjivati veliku vecinu zbog nekolicine.Ili je to plod duha u kojem zivimo (par ustasa zlocinaca = hrvatski narod ustaski zlocinacki) Po toj logici i apostoli su bili nevaljali, jer je judfa bio nevaljao... Zanimljivo ui svakom slucaju

U redu, neka vam bude. Vrijeme će pokazati svoje.

Ne, jer vrijeme pokazuje svoje... i današnje vrijeme traži junake.. I kršćanstvo će biti ono pravo kad kršćani (katolici )budu spremni na junaštvo.. ... i mogu vam reći uživao sam sada vjeromnauk sa srednjoškolcima (krizmanici) i to u jerdnoj mrtvoj župi. baš su mi podigli krila..a govorili smo o smrti, raju, paklu svetima i putu prema svetosti ..teme ni malo interesantne za današnju mladost...a ja kažem vrlo interesantne.. (Da dočaram i ambijnent - trobrodna bzilika iz XII st sa tragovima iz IV i VI stoljeća--) Im a li igdje u Hrvatskoj tako vrijedne vjeronaučne dvoprane?

Ma sneni, sve u redu, u pravu si, povlačim se, samo vi živite u svojim iluzijama. Sretno vam bilo.

Sve mi se čini da iluzije pripadaju tebi - jasnoća u stavovima pomaže životu, nejasnoća u odmaže

Ja sam svoje rekao, i iza toga stojim. Ne samo ja, već i gomila ljudskih sudbina. Sudbina onih koji po ljudskim zakonima nemaju pravo na obitelj, normalno djetinjstvo, ali i na postojanje. Toliko od mene o ovim stvarima.

Kakva izvještačena dramatika, baš me duša boli! Radiš predstavu a da o životu pojma nemaš!

Ovo je rafal koji se ispaljuje kad ponestane ozbiljne municije?

Što se mog života tiče, prošao sam stvari koje ti možda nikad nisi i nećeš. Dakle, ti mene optužuješ da lažem? Znam da ove stvari bole, no moj način jeste da se svačiji glas mora čuti. Ne može se kvalitetno diskutirati ( a forum je mjesto diskusije) ponavljanjem ustaljenih tvrdnji. Uostalom, na neke opaske teološke naravi iznesene ovdje od raznih ljudi, a u svezi sa ovom tematikom, još nije odgovoreno.

Haime.... !!! .... odgovoreno ti je sve...

Koje teološke opaske su problem?? ... oprosti, ali ni ja te ne razumijem...

Ne, ovo je paljba kad mi živac skoči na premetanje i dramatiziranje do u besvijest.

Nije, prouči malo postove redom na ovoj temi, ako želiš kopirat ću ti ih (ono s početka o anglikancima), i ne samo meni. Na modus vivendi se reagiralo dosta alergično.

Sara:



Čuvaj živce, i ne razbacuj se previše sa optužbama ovakvog tipa iz razloga koje sam naveo. Kako bi tek živci trebali skočiti djeci i ženama i svećenicima koji su u igri u cijeloj priči. Malo se uživi u njihovu stvarnost.

I ja mislim da je na sve odgovoreno a tebi Haime savjetujem da otvoriš temu o celibatu umjesto da ga guraš u teme o sexu i u ovu temu. Općenito ne razumijem i ne vidim razloga za nabrušenost kojom obiluje ova tema.
Prema Modusu se reagiralo primjereno s obzirom na provokacije.



Molio bih sve koji sudjeluju da umjesto ovakvog Boguneugodnog natezanja počnemo konstruktivno raspravljati o temi. Uvjeren sam da se stavovi mogu obraniti na kulturan i miran način, kako i dolikuje.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Emisiju s istom tematikom koju obrađujemeo na ovoj temi imao je i Hrvatski Radio 26.10.2009. u 09:05 sati u okviru redovite emislije, u tom terminu, pod nazivom "Susret u dijalogu". Evo najve za tu emisiju:

Hoće li apostolsko pismo Pape Benedikta 16-og i uspostava osobne prelature za Anglikance koji zbog nezadovoljstva u svojoj crkvi žele preći u katoličku crkvu otvoriti novu stranicu ekumenskog dijaloga. Hoće li prelazak oženjenih anglikanskih svećenika u okrilje katoličke crkve ugroziti instituciju celibata ili je u jednoj crkvi moguće održavati više obreda i disciplina. Na ta i ostala pitanja pokušavamo naći odgovor u emisiji Susret u dijalogu od 9.05 .Gosti su tajnik Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije i profesor ekumenske teologije doktor Jure Zečević, te novinar i publicist Inoslav Bešker.
http://raspored.hrt.hr/?raspored=4&datum=2009-10-26

Slijedi par crtica kao moj osvrt na emisiju i ovu tematiku.


Juraj Kolarić je iznio zanimljivu činjenicu vezanu uz samo odvajanje anglikanaca. Manje-više je poznato da je 1534. Henrik VIII prekinuo veze sa Katoličkom crkvom zato što mu nije dopustila razvod braka s Katarinom Aragonskom jer nije Henriku rodila sina nasljednika (što nije valjan razlog za poništenje braka), zbog čega je on tražio od pape poništenje njihovog braka. Međutim manje je poznato da se unatoč svjetovnom razlogu za poništenje, ono htjelo prvo iznuditi krivim tumačenjem riječi koje je Ivan Krstitelj uputio Herodu (Mk 6,18) "Ne smiješ imati žene brata svojega!". Kad je taj pokušaj propao Henrik VIII je stvorio Englesku (Anglikansku) crkvu, postao njezin poglavar, raspustio samostane da bi novac preusmjerio na svoj dvor te prisvojio crkvenu zemlju.
Unatoč tome što je Anglikanska crkva sačuvala sličnost u liturgijskom obradu s sadašnjim izvanrednim (tridentskim) obradom Katoličke Crkve ona je razvila vlastite, liturgijske knjige, pastoralnu praksu, a pod utjecajem Kalvinizma je izgubila i sakrament sv. reda pa anglikanski svećenici moraju biti ponovo zaređenu u Katoličkoj Crkvi a da bi to mogli od njih se traži da prihvate doktrinu sv. reda.

Druga važna stvar, koja je za nas vjernike bitna a ovdje smo je u raspravi posve neopravdano zaobišli i po običaju sveli sve na celibat da ili ne, je zašto je izbio sukob u anglikanskoj crkvi i nakon toga povratak djela anglikanskih vjernika u Katoličku Crkvu. Zanimljivo je da su anglikanci od početka bili vrlo tolerantni na svoje međusobne razlike ali tek kad su promjene (koje su išle u susret modernim promjenama u društvu) zahvatile sve vjernike i postale obavezne za sve pripadnike te crkve onda se dio vjernika odlučio za povratak u Katoličku Crkvu.
S tim u vezi smatram da ovaj povratak neće toliko dati težinu liberalnoj struji unutar KC (zbog mogućnosti svećenika koji nisu u celibatu što je već postojalo) već će više dati težinu konzervativnoj struji zbog liturgije ali i sasvim razumnih dokaza da se ne treba ići u prilagođavanje modernom vremenu jer to izaziva raskol.
Zapravo ostaje za vidjeti kako će povratak anglikanaca u puno jedinstvo Crkve djelovati na nju samu kroz utjecaj na teologiju, tradiciju i promišljanje vjere. Međutim katoličanstvo sve više prestaje biti sinonim za uniformnost u liturgijskom smislu a afirmira se ideja Osobnih pleratura (produkta II Vatikanskog koncila)

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba:



Stvar bi trebalo dodatno ispitati, jer prema nekim izvorima, oženiti bratovu udovicu je u Srednjem vijeku važilo kao ženidbena zapreka, a Henrik VIII. je bio jedini, koliko je poznato, kojeg je papa dispenzirao od iste, tako da bi njihov brak od početka bio sasma problematičan. Također, odvajanje engleske Crkve je bio prilično dug proces, koji nije završio sa Henrikom, štoviše, postavlja se pitanje, koliko je uopće u svjetlu tadašnjih prilika, "supremacijski akt" uopće značio crkveni raskol.

Također je upitna tvrdoglavost papa u ovom slučaju, kada se zna za slučajeve njihove tolerancije prema nekim drugim stvarima. Nije uzalud jedan od kasnijih papa, ne znam točno koji, izjavio: "naši prethodnici su umnogome krivi za gubitak Engleske"



Nije:

Stvar je veoma diskutabilna, jer anglikanci koji se primaju u zajedništvo nisu svećenici, pošto AC nema valjanog apostolskog nasljedstva ni sv. Reda, drugim riječima, laicima koji su služili kao pastori daje se dispenza od celibata. Kažem, nije prvi slučaj, jer su ne samo anglikanci, već i neki evangelici i kalvinisti još prije na isti način pripušteni u RKC.

Misli li se stvoriti poseban anglikanski obred? Na temelju čega, povijesno i logički to je neodrživo.

No i grkokatolička praksa je zanimljiva, jer prema stavu i nauku KC, nema prednosti jednog obreda pred drugim, drugim riječima celibat i oženjeno svećenstvo vrijede apsolutno jednako.

A što mu ga ima obred sa celibatom svećenika? nekomu taj celibat kao papar na jelo