Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Ned svi 17, 2026 22:27

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 142 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Sri srp 07, 2010 06:36 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
alberik je napisao/la:
Je li netko primijetio ovu rečenicu kardinala Bozanića: "U neposrednoj budućnosti potrebno je posvetiti više brige bogoslužju kako bi naša slavlja bila još skladnija i pobožnija..." (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=123403)

Mislio sam si: Što to znači? Hoćemo li se napokon priključiti liturgijskim nastojanjima pape Benedikta XVI., pa između onih šest svijeća u katedrali ispred oltara, doduše na podu, možemo kao prvi korak očekivati i križ na oltaru, ili je to samo tako?

A znači li to da je bit skladnosti bogoslužja u položaju svijeća i križa?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri srp 07, 2010 12:58 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 10, 2009 14:58
Postovi: 168
A ti baš na ratnoj nozi s Benediktom- interesirao sam se samo zna li netko nešto pobliže o toj rečenici, ako mi je nešto promaknulo, i ništa više.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet srp 15, 2010 23:07 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 4867
alberik je napisao/la:
Je li netko primijetio ovu rečenicu kardinala Bozanića: "U neposrednoj budućnosti potrebno je posvetiti više brige bogoslužju kako bi naša slavlja bila još skladnija i pobožnija..." (http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=123403)

Mislio sam si: Što to znači? Hoćemo li se napokon priključiti liturgijskim nastojanjima pape Benedikta XVI., pa između onih šest svijeća u katedrali ispred oltara, doduše na podu, možemo kao prvi korak očekivati i križ na oltaru, ili je to samo tako?


Ne, ne, ova šifrirana rečenica mogla bi zapravo značiti da je liturgijski fanatizam kod nas malo rjeđi problem od formalizma... :lol:


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned kol 29, 2010 14:14 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Ne želim se miješati u ovu diskusiju- Samo postavljam sebi i drugima neka pitanja.
1. Liturgija je javna molitva Crkve.
2. Vođenje i ravnanje Crkve i Crkvom Krist je povjerio apostolima (papa i biskupi).
3. Crkva je odredila pravila liuturgije, u njima stoji onako kako stoji.. i ta liturgija sa svojim pravilima davala je izvanredne plodove kroz 20 stoljeće.
U čemu je sada problem - za mene u prvoj liniji: omalovažavanje, crkvenog autoriteta, neposluh a onda sve ostalo..


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 08, 2010 18:56 

Pridružen: Pon pro 22, 2008 13:15
Postovi: 117
Više je puta na ovoj temi bilo zatraženo pojašnjavanje pojma "sudjelovanje" na liturgiji. Budući da nisam vidio nekakvo zadovoljavajuće pojašnjenje, htio bih samo kratko ukazati na raspon mogućih odgovora na pitanje iz naslova, ako se ne da dodatno pojašnjenje o čemu se točno misli.
Odnosno, kad odgovaramo na pitanje: treba li laik na misi sudjelovati, odgovor može varirati od:

1) mora
2) poželjno je
3) ne smije

1) Sudjelovanje i laika je obavezno

Za početak, uočimo da stvarna prisutnost Krista pod prilikama kruha i vina, nije prva stvarna prisutnost koju je Bog imao sa svojim narodom (i tu ne mislim na Isusov zemaljski život). Ne smijemo zaboraviti da je Bog već u Starom Zavjetu, od sklapanja Mojsijevog Saveza, stvarno na poseban način boravio u Šatoru svjedočanstva (odnosno, kasnije u Hramu). Ono što je karakteristično za to vrijeme je to da je vrlo brzo (radi grijeha naroda) zabranjen pristup posebnom dijelu Šatora (Svetinja nad svetinjama) koji je bio ograđen zastorom i u kojem je bilo Pomirilište i gdje je stvarno Bog bio prisutan.

Tada nitko, ni levitsko svećenstvo, pa čak niti sam židovski Veliki svećenik, nije imao pristup u taj dio šatora. Izuzetak je bio samo jednom godišnje i to samo za Velikog svećenika, na tzv. Dan pomirenja (Yom Kippur), i to nakon opsežnog obreda čišćenja prinošenjem raznih žrtvi koje je svećenik prvo prinosio za svoje čišćenje (da bi imao pristup u u taj posebni dio Šatora). Tek onda je je velikom svećeniku bilo dopušteno ući u taj posebni dio Šatora da prinese žrtvu za čišćenje grijeha naroda.

Dakle, u tom razdoblju je bio potpuno zabranjen pristup mjestu gdje je na stvaran i poseban način boravio Bog i bilo je potpuno bilo zabranjeno svima (osim velikom svećeniku jednom godišnje) bilo kakvo sudjelovanje u obredu koji je ustanovljen za čišćenje grijeha naroda.


S Kristovom žrtvom stvari su se promjenile. Prvo, pocjepan je zastor koji je grešnog čovjeka dijelio od Boga (Mt 27,51). To cijepanje je označilo da su čovjeku stvarno oprošteni grijesi i da je stvarno prinesena prava Žrtva za otkupljenje svijeta i tu dobivamo objašnjenje što je uopće prvo predstavljao stari šatorski zastor.

"Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; " (Heb 10,19-20)

Nakon cijepanja Zastora, tj. Kristove smrti, oslobođen je pristup svima koji su krštenjem očišćeni od ljage grijeha. Nakon Kristove smrti, između Boga i čovjeka više nije stajala nepremostiva prepreka našeg grijeha. Upravo to je razlog naše radosti. Ono što prije nije bilo dopušteno nikome, sad je dostupno svima (dobro, ne baš svima), i to u daleko savršenijem obliku nego ranije.

Dakle, prva vidljiva razlika između ranijih židovskih obreda i naših katoličkih je u tome što kod židovskog obreda narod nije mogao biti na istom mjestu gdje i Bog, dok mi, ne samo da imamo slobodan pristup Bogu, nego nam je darovano i puno puno više od toga. U tom kontekstu govoreći, naše sudjelovanje na misi je obavezno (barem jednom tjedno (nedjeljom)).


2) Sudjelovanje laika je poželjno

Drugi kontekst sudjelovanja laika na misi govori o našoj uključenosti u npr. pjevanje, neke molitve, pristupanje euharistiji i sl. U tom kontekstu je sudjelovanje laika poželjno.


3) Sudjelovanje laika je zabranjeno

Kristova smrt na križu je savršena Žrtva koja je pomirila čovjeka i Boga i koja je, stoga, omogućila da čovjek bude prisutan na istom mjestu gdje i Bog. I tu je, kao što sam ranije napisao, prva razlika između starozavjetnog i našeg bogoslužja.

Druga razlika je bila ta što je starozavjetna žrtva bila slika prave Kristove Žrtve na križu. Euharistija nije slika te žrtve, nego tj. njeno posadašnjenje. Odnosno, danas se prikazuje (ali ne ponavlja) ista Žrtva Krista sa križa i na misi se uprisutnjuje ono što se događa u pravoj, nebeskoj, Svetinji gdje sam Krist kao Veliki Svećenik vječno prikazuje Ocu svoju žrtvu, te na taj način posreduje za nas (kao jedini Posrednik) da nam se oproste grijesi.

Također, starozavjetni veliki svećenik je slika Krista, pravog Velikog Svećenika. I to je razlog zašto je samo njemu, jednom godišnje bilo dopušteno da uđe u Svetinju nad Svetinjama.

Naši svećenici nisu slika Krista u istom smislu u kojem su to bili starozavjetni. Oni su više od toga i njihova posveta im daje poseban neizbrisivi i vječni (dakle, i u vječnosti) biljeg. Kad oni prikazuju Žrtvu, onda niti oni to ne čine u vlastito ime, nego u osobi Isusa Krista. Odnosno, Krist, po njima, prikazuje svoju Žrtvu Ocu.

Što to znači i kakve to veze ima sa laicima?

1) Krist je Žrtva
2) Krist je jedini Veliki Svećenik i jedini koji prikazuje žrtvu, tj. jedini Posrednik.
3) Žrtva se prikazuje Ocu.

Kad se pokušava laike uvesti u obred prikazivanja Žrtve, time se narušava to da je Krist jedini Posrednik i jedini koji prikazuje žrtvu Ocu. Naime, laici, za razliku od svećenika koji su posebno posvećeni, ne djeluju u osobi Isusa, nego u svoje ime.

U Tradicionalnoj latinskoj misi se strogo vodilo računo o ovim osnovnim stvarima i laici, ispravno, nisu imali aktivnog udjela u obredu prikazivanja žrtve (imali su udjela u svojoj namjeri). Dakle, razlog nesudjelovanja laika u obredu prikazivanja Žrtve nije nikakvo odsustvo svijesti o dostojanstvu ljudi, nego je u pitanju svijest o tome tko Žrtvu zapravo prikazuje, i kome se Žrtva prikazuje.

Sa sadašnjim oblikom smo se približili protestantima koji negiraju žrtveni karakter euharistije i koji negiraju posebnu ulogu ministrijelnog svećenstva. Kod protestanata nema stvarne razlike između njihovog pastora i ljudi koji ga slušaju, osim što im je on predsjedavajući i stoga si oni i dopuštaju da im obred vodi bilo tko (može i žena što se mnogih od njih tiče).

Mi, danas, u samom obredu prikazivanja Žrtve, odgovaramo na svećenikove molitve. No time se mješaju kruške i jabuke. Kao što rekoh, svećenik govori u Kristovo ime (a ne svoje) Ocu, a mi odgovaramo u svoje ime (a ne Kristovo).

Kratkoročni učinak ovakvog 'sudjelovanja' laika je moguće dobivanje nekakvog osjećaja važnosti, no dugoročni učinak je... svima vidljiv.

Što, dakle, zaključiti o aktivnom sudjelovanju laika na Sv. Misi?

Vjerujem da ćemo se svi složiti oko onog smisla iz kojeg izlazi da je naše sudjelovanje (kao prisustvovanje) nužno. No, problem nastaje kad se brkanjem pojmova počnu brkati i druga dva smisla sudjelovanja, ono poželjno i ono zabranjeno.
Logička je pogreška i stoga pogrešna argumentacija, opravdavati aktivno sudjelovanje laika u prikazivanju žrtve sa sudjelovanjem laika u nekim drugim dijelovima mise. To je brkanje pojmova i govor o dvije potpuno različite stvari.

Odnosno, da, poželjno je da laici pjevaju pjesme ali ne trebaju biti aktivno uključeni u obred prikazivanja Žrtve.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 08, 2010 19:05 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Svećenik govori: ... moja i vaša žrtva...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 08, 2010 22:15 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet pro 31, 2009 12:59
Postovi: 248
Mi prinosimo duhovne žrtve, a Krist po svećeniku samoga Sebe. Nije ista žrtva koju prinosi svećenik i koju prinosi narod.

_________________
http://www.mhfm1.com


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ruj 08, 2010 22:25 

Pridružen: Pon pro 22, 2008 13:15
Postovi: 117
sara je napisao/la:
Svećenik govori: ... moja i vaša žrtva...


Da, svećenik govori. Ne laici. Jer postoji jasna razlika između sakramentalnog i općeg svećenstva. Svećenik govori kao posvećeni službenik u Kristovoj osobi i kao takav ima poseban položaj i zagovornika i svjedoka i sudca i za sebe i za narod.

Sara je napisao/la:
Znam da (očito je nekome promaklo tumačenje) da sam odbijala ić na misu jer nisam htjela da Isus ponovo umire - obnova žrtve. I nekako sam brzo napustila pohađanje i mise i vjeronauka nakon krizme. Vratio me novi oblik liturgije gdje sam počala s veseljem sudjelovati i sve mi je bilo nekako blisko.


Nadam se da nećeš zamjeriti što ću ovu primjedbu koju si izrekla ranije prokomentirati, jer mi se čini da je ovo pitanje koje dosta često zbunjuje katolike (a o protestantima da i ne govorim). Razlog zašto ću se na njega osvrnuti je taj što se iz jasnog razumjevanja ovog pitanja jasno vidi i što je to osnovni smisao mise, odnosno, što se tu uopće događa.

Naime, često čujemo da Euharistija predstavlja posadašnjenje i prikazivanje Kristove žrtve sa Golgote. I pri tome malo ljudi zna pojasniti razliku između prikazivanja i prinošenja. I to vodi krivom razumjevanju da naše prikazivanje Kristove žrtve znači ponovno umiranje Kristovo, te njegovu novu patnju. Što je, naravno, pogrešno.

Pokušat ću maksimalno skratiti opis, pa ako nešto propustim, slobodno me upozorite.

U SZ je veliki svećenik jednom godišnje ulazio u poseban prostor unutar Svetinje, Svetinju nad svetinjama, da bi prinio žrvu koja bi pomirila narod sa Bogom (no prije nego što je ušao, morao je prinjeti žrtvu za svoje čišćenje od grijeha). Nakon što je prinio žrtvu za narod, on je napuštao Svetinju nad Svetinjama i tu više nije pristupao do slijedeće godine kad je ponovo prinosio novu žrtvu s kojom je obavljen obred pomirenja. (Lev 16)

Razlog zašto je veliki svećenik svake godine morao ponovo prinositi žrtve je taj što ni on nije bio savršen, niti je žrtva bila savršena. Svećenik se svake godine morao ponovo čistiti od grijeha da bi mogao ući u Svetinju nad svetinjama. Također životinjska krv nije bila takva da je žrtva jedne životinje mogla služiti za čišćenje grijeha kroz više godina (ili trajno). (Heb 9; Heb 10)

Kristova žrtva je drugačija. Budući da je On savršena žrtva, njoj ne treba ponavljanje. I budući da je On savršeni Veliki Svećenik, njemu ne treba čišćenje od grijeha. Zato, kad je On jednom ušao u nebesku Svetinju nad Svetinjama, više iz nje ne izlazi, nego u njoj vječno prikazuje svoju žrtvu Ocu, te tako posreduje za nas.

"Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26 inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom." (Heb 9,24-27)

Kad se kaže da je Krist jedini Posrednik između Boga i čovjeka (1 Tim 2,5; Heb 8,6), to je praktično sinonim sa izjavom da je Krist jedini Veliki Svećenik, jer Kristovo se posredništvo za čovjeka upravo i ostvaruje kroz njegovu Velikosvećeničku ulogu. A ta je da vječno prikazuje svoju jednom podnesenu žrtvu Bogu Ocu.

To se događa i na našoj zemaljskoj liturgiji koja je odsjaj tog nebeskog čina.
Kad se kaže da je Euharistijska Žrtva ta po kojoj cijeli svijet prima milost, onda se to odnosi upravo na to... Kristovo posredništvo za čovjeka putem njegovog prikazivanja svoje žrtve Ocu. To je i razlog zašto je jednako vrijedna i misa kojoj je prisutan samo svećenik, bez ikog od laika.

Ili, da se izrazim slikovito:
Čovjek svojim grijesima zaslužuje kaznu. No Krist, naš Posrednik, stoji pred Ocem u nebeskoj Svetinji nad svetinjama i u ulozi Velikog svećenika kaže: "pogledaj Oče moju žrtvu svetu i čistu, i po toj žrtvi smiluj se njima". I po toj žrtvi, Otac se smiluje nama.

To je pravo značenja izraza da se na svakoj misi prikazuje Kristova žrtva. Novo prikazivanje, bez novog ponavljanja. Dakle, ne samo da nisi imala razlog za želju za umanjivanjem žrtvenog karaktera mise radi nekakve ponovne patnje Krista, nego je situacija upravo obrnuta. Micanjem žrtvenog karaktera mise u stranu i postavljanje nečeg drugog u njeno središte, dogodilo se da je Kristovo posredništvo za čovjeka pred Ocem također otišlo u drugi plan, tj. smanjilo se. Posljedice toga vidimo.

Ništa na kugli zemaljskoj ne može niti zamjeniti niti nadoknaditi micanje te Žrtve u stranu i situaciju da je ona gotovo ukinuta (spominje se samo u tragovima). Nema tog okupljanja ljudi, našeg zajedničkog slavljenja, pjevanja, našeg oduševljenja ili ne znam čega sve ne, što bi moglo nadomjestiti manjak Kristovog Posredništva.

Razlika između starog i novog obreda nije ni trivijalna niti bezazlena. Ona je fundamentalna.

Kardinal Ottaviani (tadašnji pročelnik kongregacije za nauk vjere) je u svojoj kritici Novog Obreda dao jedan vrlo precizan prigovor: dokument "Novus Ordo Missae", u samom uvodu navodi:

"»Gospodnja večera ili Misa je sveto zborovanje ili skup Božjega naroda okupljenoga da pod svećenikovim predsjedanjem slavi spomen Gospodnji.[2] Zbog toga o mjesnome okupljanju svete Crkve eminentno vrijedi Kristovo obećanje: „Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, tu sam i ja među njima”«.

Dakle, definicija Mise ograničena je na »večeru«, što se zatim neprestance ponavlja (br. 8, 48, 55d, 56); ta se »večera« nadalje opisuje kao zborovanje pod svećenikovim predsjedanjem i kao vršenje spomena Gospodnjeg, uz spominjanje onoga što je On učinio na Veliki četvrtak."


Sama definicija nove Mise se prebacila sa činjenice da je ona to po čemu Krist posreduje za nas prikazivanjem svoje žrtve Ocu, na to da je ona skup Božjeg naroda gdje se slavi spomen Gospodnji. Nevjerovatno boli spoznaja o tome da je ono najvažnije, ono što je izvor i ishodište svake milosti, Kristovo poredništvo za čovjek pred Ocem, stavljeno u drugi plan radi čega... radi toga da mi sebe stavimo u prvi plan?!?

Čemu se onda čudimo? Što se nisu ostvarila očekivanja o novom procvatu, novom pentakostu, novom buđenju Crkve? Što se dogodilo upravo suprotno? Ničemu tom se ne treba čuditi.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ruj 09, 2010 05:51 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Ne bih se složio sa iznesenim. Doista Misa i jest "Večera" no ta večera ima i "Pretvorbu" pretvaraju se kruh i vino (temeljni sastojci "Večere" ) u tijelo i krv (i to stvarno tijelo i krv) Kristovu a to tijelo je bilo žrtvovano na križu a krv prolivena. (No jer je Isus i Bog - pa ta žrtva ima i "trajno značenje" kao što sve što Bog čini ima "trajno značenje" i ne treba je više na krvni način ponavljati) I danas se taj isti čin PONAVLJA ali na nekrvni način. Ne PRINOSI se više tijelo i krv Kristova nego se prinose kruh i vino, ali pretvorbom postaju tijelo i krv Kristova i s toga ostaje na snazi katekizamska definicija svete Mise koju sam kao dijete naučio: Sveta Misa je obnavljanje (ponavljanje) Žrtve Isusove na Križu ali na nekrvni način... Time nije ni uklonjena ni umanjena vrijednost Večere jer isti katekizam kaže: "Sveta pričest je blagovanje pravboga i živoga tijela Isusova za hranu naše duše." Sastavni i bitni dio večere je blagovanje! I nema pričesti bez misne žrtve. Jasno oboje i pričest(jede i pije fizička krv) i misa (prinosi fizičko tijelo i krv) nisu krvni nego nekrvni (kruh i vino). Ovoj papinoj nauci se danas mnogi protive. Ovo je prava katolička vjera u Otajstvo Euharistije. Zato se poslije podizanja kaže: Tajna vjere. Tertium non datur!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ruj 09, 2010 06:58 

Pridružen: Pon pro 22, 2008 13:15
Postovi: 117
Sneni je napisao/la:
Ne bih se složio sa iznesenim. Doista Misa i jest "Večera" no ta večera ima i "Pretvorbu" pretvaraju se kruh i vino (temeljni sastojci "Večere" ) u tijelo i krv (i to stvarno tijelo i krv) Kristovu a to tijelo je bilo žrtvovano na križu a krv prolivena.


Da, misa jeste i "Večera" ondnosno zborovanje Naroda božjeg. No, to nije primarni nego sekundarni značaj.

Može li mise biti a da na njoj ne prisustvuje nitko od laika, odnosno da je prisutan samo svećenik? Može.
Može li mise biti bez prikazivanja žrtve? Ne može.

Misa može funkcionirati bez svog sekundarnog smisla (gozba naroda), ali ne bez primarnog (žrtva zahvalna i pomirbena). Naravno, i kad nema naroda fizički prisutnog, po svećeniku je taj narod duhovno prisutan jer svećenik govori i u njegovo ime.
Dakle, nitko ne negira da postoji i sekundarni smisao, no misa itekako treba voditi raučuna između primarnog i sekundrnog upravo iz razloga kako se primarno ne bi zanemarilo (a što bi bila potpuna i ultimativna katstrofa).

Citat:
(No jer je Isus i Bog - pa ta žrtva ima i "trajno značenje" kao što sve što Bog čini ima "trajno značenje" i ne treba je više na krvni način ponavljati) I danas se taj isti čin PONAVLJA ali na nekrvni način. Ne PRINOSI se više tijelo i krv Kristova nego se prinose kruh i vino, ali pretvorbom postaju tijelo i krv Kristova i s toga ostaje na snazi katekizamska definicija svete Mise koju sam kao dijete naučio: Sveta Misa je obnavljanje (ponavljanje) Žrtve Isusove na Križu ali na nekrvni način... Time nije ni uklonjena ni umanjena vrijednost Večere jer isti katekizam kaže: "Sveta pričest je blagovanje pravboga i živoga tijela Isusova za hranu naše duše."


Da. Prošli tekst i jeste govorio zašto se na misi ne prinosi nova žrtva (te se stoga i ne može reći da Krist ponovo pati), nego se uvijek prikazuje ona jedna žrtva sa Križa.
Odnosno, i u nebeskoj Svetinji nad svetinjama, Krist vječno obavlja svoju Velikosvećeničku ulogu tako što vječno prikazuje svoju žrtvu sa križa (i to se onda reflektira i na našu zemaljsku misu).
I slažem se da, jer nema novog prinošenja žrtve, onda je jasno da ni žrtva nije krvna (jer bi tad Krist morao ponovo patiti), nego se radi o prikazivanju beskrvne žrtve.

Citat:
Time nije ni uklonjena ni umanjena vrijednost Večere jer isti katekizam kaže: "Sveta pričest je blagovanje pravboga i živoga tijela Isusova za hranu naše duše." Sastavni i bitni dio večere je blagovanje! I nema pričesti bez misne žrtve.


Nitko ne umanjuje vrijednost ovog aspekta mise s time što se naglašava što je primarno. Dapače, i Tridentinski koncil poziva narod da bude prisutan misi kako bi bolje ubirao njene plodove, no ističe da misa može biti i bez fizičkog prisutvovanja naroda (jer ga duhovno predstavlja svećenik).

Citat:
Zato se poslije podizanja kaže: Tajna vjere. Tertium non datur!


Na što se konkretno odnosi Tajna vjere?

U starom obredu je ona stajala usred prinosa Kriv Kristove i na to je ukazivala kao na Tajnu vjere. Danas stoji nakon prinosa i ukazuje na nešto sasvim drugo.

Evo kako je glasila u starom obredu:
"HIC EST ENIM CALIX SÁNGUINIS MEI, NOVI ET AETÉRNI TESTAMÉNTI: MYSTÉRIUM FÍDEI: QUI PRO VOBIS ET PRO MULTIS EFFUNDÉTUR IN REMISSIÓNEM PECCATÓRUM."

"JER OVO JE KALEŽ MOJE KRVI, NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA: OTAJSTVO VJERE: KOJA ĆE SE ZA VAS I ZA MNOGE PROLITI NA OTPUŠTENJE GRIJEHÂ."


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ruj 09, 2010 07:13 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Mata - malo mi muljaš: nema primarnog ni sekundarnog: nema žrtve (mise) bez pričesti a ni pričesti bez žrtve. To su dvije noge jednog tijela (da reknem slikovito) i ta dva dijela su bitno povezana međusobo da se ne mogu i ne smiju razdvajati!

Mysterium fidei - Tajna vjere - je sam čin pretvorbe, ali je i sav liturgijski odnos Bog-čovjek-žrtva-pričest velika tajna vjere. I ako se sve to skupa ne promatra kao mystrerium fidei onda ne možemo govoriti o misi ili o euharistiji. Ovdje naše ljudsko umovanje ništa ne pomaže niti ne rasvjetljava - jer pred ovom tajnom treba pokleknuti! I poslušati (!) učiteljstvo Crkve!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Čet ruj 09, 2010 07:19 

Pridružen: Čet svi 28, 2009 15:06
Postovi: 1117
Što se tiče slušanja i sudjelovanja. Nekada je bila zapovijed: Slušaj pobožno svetu misu...
Danas se govori o sudjelovanju. To sudjelovanje je različito - jedno je sudjelovanje vjernika (sveopćeg svećenstva) a drugo je sudjelovanje svećenika (ministerialnog svećenstva).
Uzeo bih sliku gradnje kuće: na jedan način sudjeluje onaj koji plaća radove (gospodar) na drugi način sudjeluje zidar, tesar (maistor) a na treći način sudjeluje pomoćni radnik ("manoval") koji miješa beton ili kleše kamen ili dodaje letve i čavle. I nikome živom ne pada na pamet tvrditi da netko od ovih ne sudjeluje u gradnji kuće a još manje nekome pada na pamet miješati uloge pri gradnji.
Tako je i sa liturgijom - samo danas netko želi izmiješati uloge!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub lis 23, 2010 09:25 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet tra 03, 2008 12:11
Postovi: 3567
Možda pomogne to što je Hrvatski institut za liturgijski pastoral pokrenuo web-stranicu

Hrvatski institut za liturgijski pastoral (HILP) pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji pokrenuo je vlastite mrežne stranice na adresi http://www.hilp.hr Na mrežnim stranicama HILP-a nalaze se novosti i aktualnosti iz rada toga Instituta, zatim brojna izdanja HILP-a, među kojima treba spomenuti liturgijsko-pastoralni list "Živo vrelo", koji se od sada može prelistavati online.

Mrežne stranice nude i "Liturgiju dana" za cijelu godinu s naznakama misnih čitanja, misli iz evanđelja dana, naznaku za boju liturgijskog ruha, imendane i napomene za slavlja.

Izdavačka djelatnost Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji pokrenuta je od samih početaka djelovanja Instituta. Objavljivanjem djela liturgijsko-teološke tematike, kako hrvatskih tako i prijevoda relevantnih stranih autora (Škunca, Šuljić, Dugandžić, Magrassi, Balthasar) Institut je do sada obogatio hrvatsko izdavaštvo s više od trideset naslova. Božanski časoslov – liturgijski molitvenik za puk Božji, homiletska građa, zbirke homilija i liturgijska pomagala isto su tako dio izdavačke ponude Instituta, a sve u želji da se liturgiji omogući dostojno mjesto u vjerničkom životu. Sva ta izdanja dostupna su za pregled i narudžbu online. (kta/ika)
http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=25949

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet tra 22, 2011 06:48 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet tra 03, 2008 12:11
Postovi: 3567
Ono što Gospodinova zajednica slavi svake nedjelje u svetoj misi, u ova tri dana će se svečano odvijati. Zato se preporuča da se Veliki tjedan iskoristi za pripravu vazmenih slavlja, čiji smisao nije dovoljno dopro do svijesti vjernika. Mnogi se zadovoljavaju sa slavljenjem liturgije na uskrsno jutro i tako propuštaju bogat liturgijski susret s Bogom. Bilo bi neoprostivo ako bi neki svećenik, zbog manjka svećenika trčao od službe Božje do službe Božje samo zato da bi svaka župa bila «opskrbljena». Mudro i pravovremeno planiranje, buđenje razumijevanja u tim župama, sudjelovanje školovanih laika poslužit će mirnom i dostojanstvenom slavljenju liturgije tih velikih i svetih dana. Upravo na Veliki petak je moguće angažirati i pojedine laike (čitače, vjeroučitelje, orguljaše, kantore), jer toga dana, prema staroj Crkvenoj tradiciji, nije slavljena Euharistija. Ne može se slaviti Uskrs u nutarnjem stresu, žurbi. Sve treba svoje vrijeme koje se ne smije koristiti u bespotrebno produžavanje.

b) «Različitost» liturgije svetih triju dana postavlja pred liturgijskog vođu i liturgijski krug, posebne zahtjeve. Uskrs treba temeljito i solidno pripremiti. Posjetitelji bogoslužja doživljavaju jedinstvenost određenih liturgijskih čina: pranje nogu, poklon križu ili službu svjetla. Zato se preporuča pratiti kratkim komentarima. Tako posjetitelj doživljava tok liturgije i kako će se ponašati kod slavljenja, time se drži ključ za tumačenje znakova u pojedinim činima, koje moderni čovjek više tako lako ne shvaća.

c) S vremena na vrijeme pojavljuje se diskusija o teološkom smislu primanja pričesti na Veliki petak. Prema staroj tradiciji Crkve, od najstarijih vremena nije se slavila sveta Misa, ali je u obnovljenoj liturgiji Velikog petka uvedena pričest. To budi dojam - tako misle neki svećenici i sudionici slavlja, kao da bi trebalo «manje vrijednoj» službi riječi, klanjanja križu dodati i jedan euharistijski element. Liturgijska reforma nam je svagdanju pričest kao vrhunac misnog slavlja darovala kao dar, a sada dijelimo vrhunac (pričest) od njegovog slavlja. Naše ponovno zadobiveno razumijevanje cjelovite Euharistije se time dovodi u pitanje. Pretvorba - transupstancijacija - se događa zbog zajedništva. Zato plediram da se odustane od trećeg dijela liturgije Velikog petka. Krist je prisutan u svojoj riječi i govori svom narodu kad god se naviješta u bogoslužju (Konstitucija o svetoj liturgiji 7). Upravo bismo na Veliki petak trebali uzeti ozbiljno ovu riječ Koncila, kod ovako bogate službe riječi. A Veliki petak je dan strogog posta i nemrsa, pa bi odricanje od pričesti bilo blizu tog smisla i euharistijskog posta. Zajednica se odriče primanja Tijela Kristova da bi, s puno čežnje i radosti, primila ga u slavljenju uskrsne noći.

d) Sasvim sigurno mogu posvjedočiti kako se mladi vole angažirati u slavljenju ovih blagdana. Jedna priprava će, svakako, pomoći da se mladi, a s njima i cijela zajednica nutarnje, duhovno obogati.

http://www.don-ivica.net/propovijedi/68 ... inova.html

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned svi 15, 2011 08:19 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet tra 03, 2008 12:11
Postovi: 3567
Obdariti Crkvu nizom normi za slavljenje svete mise na latinskom jeziku, prema obredu koji je bio na snazi do 1962. godine, osnovni je cilj Upute „Universae Ecclesiae“, koju je Papinsko povjerenstvo Ecclesia Dei priredilo i danas objavilo za ispravnu primjenu dokumenta motu proprio Summorum Pontificum pape Benedikta XVI. objavljenog 2007. godine.
Uvodni dio Upute jednostavno i jasno objašnjava njezinu svrhu: U Crkvi postoje skupine vjernika, čak su u porastu, koji, budući da su se odgojili u pretkoncilskom liturgijskom duhu, i danas žele očuvati staru tradiciju, to jest mogućnost da svetu misu i sakramente slave po starom obredu, na snazi do 1962. godine. Valja podsjetiti da Crkva nikada nije dokinula te obrede, dapače smatra ih „svojim velikim bogatstvom koje valja čuvati s dužnim poštovanjem“.

http://www.radiovaticana.org/CRO/Articolo.asp?c=487005

Dane su detaljne upute za slavljenje Sv. mise po izvarednom obliku, propisane su dužnosti biskupa a svećenici i župnici poteknuti na velikodušno prihvaćanje vjernika koji tako žele slaviti Sv. misu. Isto tako zabranjuje se da ti vjernici pripadaju ili podržavaju skupine „protivne valjanosti ili legitimnosti svete mise i sakramenata slavljenih po redovnome obredu ili su protiv Pape „kao vrhovnoga pastira opće Crkve“.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 142 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr