Katolički odgovori

Katolici su dužni odgajati djecu u vjeri te ih pripustiti sakramentima Katoličke Crkve i u slučaju kad jedan od supružnika nije katolik. Mislim kako bi bilo zgodno raspraviti i tu tematiku.
Koji su problemi koji se mogu pojaviti? Da li katolik i na taj način može evangelizirati, svog supružnika, njegovu obitelj (djecu je itako obavezan)?

Evo jednog primjera koji može biti poticajan za raspravu a donosi ga danas.hr:
Dvojicu braće, Mrsić i njegova supruga Diana posvojili su proljetos. Najprije starijeg Luku, a kad su čuli da ima brata, i Leon je stigao u obitelj. Odlučili su ih krstiti, iako SDP-ovac nema niti jedan sakrament. Majka Diana ima sve sakramente, a ocu Mirandu je krštenje djece upravo na Trsatu i bilo velika želja. http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/ ... tml?pos=n1



Nešto opširniji članak o ovom događaju donosi i večernji list http://www.vecernji.hr/vijesti/esdepeov ... nak-199452 ali je više stranački obojen i bavi se perifernim temama vezanim uz krštenje.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Excuse me,
uz ovakav članak potrebno je reći da je svatko dobrodošao u Crkvu, ona sigurno nikome neće zatvoriti vrata, ali služiti se Crkvom za ovakvu političku i medijsku promidžbu (cijeli vrh SDP-a se tamo uslikao), unatoč tome što su sve vrijednosti koje zastupa stranka suprotne katoličkim načelima - nije u redu!

Ja znam za jedan slučaj iz susjedstva gdje je otac katolik, mama muslimanka . Otac nikada ništa nije poduzeo da djecu usmjeri prema vjeri. Ali zato majka , ona ih je učila vjeronauk slala ih na sv. misu i to ne iz uvjerenja nego zato da ne bi bili izbačeni iz društva i da ne bi odskakali od druge djece i okruženja . Danas (već skoro) cura ide tako tako u crkvu dok dečkić izbjegava ako je moguče, gled oca jer on ne ide a zašto bi onda mali išao?!

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Andrijana, prije svega, ovdje nije riječ o tome tko se slikao već je riječ o katoličkom odgoju djece u slučaju da jedan od roditelja nije katolik, što je slučaj, kao što smo vidjeli, sa Mirandom Mrsićem. Samom činjenicom da su djeca krštena jasno je da će se djeca odgajati u katoličkom duhu i mislim da je jasno da tata Mirando neće imati ništa protiv takvog odgoja. Jasno je da mu taj događaj jako puno znači ako je krštenju nazočio i predsjednik Josipović.

Što se pak ove tvoje, offtopic primjedbe tiče, smatram da je neumjesno i apsolutno nepotrebno predbacivati nekome koga je zvao na krštenje svoje djece. Da je svoje dijete krstio viđeniji HSS-ovac, zvao bi svoje stranačke kolege. Da je svoje dijete krstio viđeniji HSP-ovac, i on bi zvao svoje kolege. Da je svoje dijete krstio viđeniji HDZ ovac, i on bi također zvao svoje stranačke kolege, no je pitanje koliko bi kolega došlo na to krštenje pošto je sve više i više viđenijih HDZ-ovaca u zatvoru zbog toga jer su pokrali vlastiti narod i državu, a unatoč tome im nije bio problem doći do oltara i otvoriti usta za hostiju.

Stoga pitam, zbog čega se činjenica da su na krštenju bili Mirandovi (i moji) stranački kolege, kolegica Lovrić je bila i kuma jednom dječaku, te i sam predsjednik države od tvoje strane tumači kao medijska i politička promidžba? I još jedno pitanje, od kada su zalaganje za socijalnu pravdu, pravo na rad i na život dostojan čovjeka u suprotnosti katoličkim načelima? Kad bi stavovi SDP-a (ne svi naravno, imali smo tu već podužu raspravu o abortusu i homoseksualizmu početkom ove godine) bili u suprotnosti sa katoličkim načelima zar misliš da bi Mirando dao krstiti svoju djecu?

Iskreno rečeno, iznenadio me Barnaba odabirom uzora / poticaja za ovu temu. Riječju i slikom.
?!


Pa gledaj, odavno već nije vijest da je netko krstio dijete! Ali je vijest kad neki SDP-ovac (konkretno, Predsjednikov savjetnik u predizbornoj kampanji) krsti dijete. Zašto? Iz istog razloga što je vijest "čovjek ugrizao psa", a ne obrnuto. SDP je kiksao nekoliko puta u posljednje vrijeme, rating mu pomalo pada, a ovo slikanje u društvu jednog svećenika baš dobro dođe kao medijski spin da pokažu ljudima kako između SDP-ovog programa i nauka Crkve nema bitne razlike. Zato sam napisala da je takva vrst vijesti (za mene) politička promidžba.


Možda stranka osjeća da s Predsjednikovim posljednjim nastupima polako slabi povjerenje građana koji su glasali za njega?


Ah, kad bi izjave i proklamacije naših stranaka odgovarale konkretnoj stvarnosti... Koja romantika.


Kad bi katolici-članovi imali nekakvog utjecaja na djelatnosti stranke, SDP bi bio uzor nad uzorima...

PS. Trebam li dodati kako ja nisam Katolik-HDZovac i nemam pretenzija na ovom forumu hvaliti niti jednu stranku...

SDP Katolik? Problematično - ako se stvarno zalaže za program SDP. I katolik? Problematično ako stvarno u životu živi katoličku vjeru (počet od nedjeljne mise pa dalje). Prema tome mislim da je ovo "bosanski lonac" između vjere i politike. Ovim ne niječem da postoje SDP - ovci koji srcem i savješću ne prihvaćaju program stranke i da su katolici .. ali čisto u to sumnjam.
Koliko je krštenje stvar propagande ili ne, trebao je procijeniti dotični franjevac (pitanje je da li je imao dozvolu mjesnog župnika za to krštenje) da li su dotični imali pouku prije krštenja. Na žalost postoje svećenici koji bi i "mačiće" krstili ne gledajući na uredbe Crkve koje govore o krštenju djece. Na žalost ni naši biskupi ne bdiju nad tim, pa se događa što nam se događa. Vrijeme je za postrožiti pristup krštenju. Uvesti obvezno katekumenat za roditelje (najmanje 6 mjeseci prije krštenja) da budu spremni doista odgovoriti na drugo pitanje koje postavlja svećenik kod krštenja:"Vi tražite krštenje za svoje dijete, time se obvezujete da ga odgajate u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima i ljubilo Gospodina i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li toga cvijesni?" "Jesmo!" laž koju redovito čujem i od SDP -ovaca i HDZ-ovaca i svih drugih.- Vrijeme je da se ova laž ne dopusti. Biskupi su na potezu! Onda ovakve diskusije ne bi postojale!

Slučaj koji sam naveo u uvodnom postu nije poticaj u smislu uzora, već u smislu poticanja rasprave o problemima koji se javljaju pri odgoju djece kad je jedan supružnik nekatolik. Mišljenja sam da taj primjer itekako može poslužiti za detekciju problema koji zatamnjuju odgoj u vjeri.



Činjenica je da se politikantstvo naprosto ne može isključiti iz čina krštenja Mrsićeve djece, dakle pokušati isključiti taj problem stvarno znači silovanje zdrave logike i moći rasuđivanja onih koji bi trebali čitati takve opaske. Naprosto je previše neuobičajenih situacija koji obilježavaju ovaj događaj. Najviše je o tome pisao Sneni pa ja ne bih ponavljao činjenice da se krštenje nije obavilo u matičnoj župi i vjerojatnost izostanka pouke ali bi pridodao i izbor jedne kume koja obnaša funkciju županice, jedne siromašne županije, ali joj to ne smeta da se okruži savjetnicima te sebi i njima da jedne od najviših plaća u RH. Mora da je potraga za onima koji imaju sve sakramente unutar SDP bila jako duga i da su kriteriji pri potrazi srozani. No sve su to problemi s kojima se mogu susresti supružnici koji pokušavaju odgojiti djecu u vjeri a da nisu u vjerničkim obiteljima.

No bilo kako bilo, Krštenje je sakrament koji se, tradicionalno ne odbija pa stoga ja osobno, imam razumijevanja za postupke gvardijana koji je djecu krstio te im tako dao onu osnovnu mogućnost i nadu u spasenje, jer bez krštenja nema spasenja. No njegove mogućnosti su poslije toga jako ograničene (što je sasvim u redu) i svedene na poticanje ostajanja u vjeri ali druge im sakramente ne može dati. Dakle ostaje otvoreno pitanje kako pomoći toj ženi (ali i drugima koji su u istoj situaciji) na koju je pao teret odgoja djece u vjeri? Svakako je tu na ispitu župa kojoj pripadaju i kroz koju bi trebali živjeti svoju vjeru. Možemo moliti da se nađe dovoljno pastoralne mudrosti pa ako hoćete i inovativnosti da se postupa u ovakvim slučajevima, kad ima elemenata hvale vrijednog i uzoritog ponašanja poput usvajanja djece i želje za krštenjem. Treba istaknuti i pozitivno te se apriori ne odricati tih ljudi u vjerskom smislu. Možda nam svima u tome može biti poticajan uzor Gospodin kao Pastir dobri koji ponekad napusti stado da bi spasio jednu izgubljenu ovcu Lk 15,4-7.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba, smatram da bi bilo dobro da se dio ove rasprave prenese u onu temu o SDP-u i Katoličkoj crkvi tako da ova, inače dobra tema, ne ode previše u offtopic pošto bih imao napisati još toga i o samoj temi, a i o odnsu SDP-a i SDP-ovaca prema Crkvi pa ne bih htio da ti moji postovi ne spamaju ovu temu.

Pa neka se rasprava o prihvatljivosti načela SDP za vjernike nastavi na temi viewtopic.php?f=3&t=726

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovo pitanje brzo povlači jedno drugo, naime pitanje izbora bračnog druga. Koliko uistinu netko živi i želi živjeti svoju vjeru kada za životnog partnera odabire osobu koja tu vrijednu i važnu "sitnicu" života ne dijeli? Je li uistinu moguće djecu odgojit u vjeri ako jedan roditelj pokazuje da mu je vjera nevažna ili je uopće nema?

Ne slažem se da baš nužno povlači pitanje izbora (naravno da ga ne isključuje) jer svi znamo da je "život" proces i prioriteti su ponekada različiti, te vjernik može imati i oscilacije u prakticiranju vjere. Bilo bi idealno da se svi vjernici baš uvijek u životu ponašaju onako kako bi se vjernici trebali ponašati te bi svakako trebalo mladima preporučiti takvo ponašanje i mudar odabir bračnog partnera. No u ovoj temi raspravljamo o onima koji su se zatekli u toj situaciji, koja unatoč problematici (prečesto i preteškoj) ipak nije bezizlazna ujedno naglašavamo i obavezu katolika da odgajaju djecu vjerskim istinama Katoličke Crkve, u svim situacijama u kojima se zateknu.


Mislim da je moguće ako ni zbog čega drugoga a onda zbog činjenice kako postoji previše slučajeva kad su oba roditelja pridavali određenu vrijednost vjeri no djeca nisu postali vjernici. Prema tome neizvjesnost rezultata ne bi trebao biti razlog da se ne pokuša odgajati djecu u vjeri.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Iz navedenog primjera smatram da je obitelji Mrsić vjera, unatoč tome što Mirando nema sakramente, važna. Da nije važna, zasigurno ne bi dali krstiti svoju djecu. Smatram da se po tome pitanju ne može sve uzimati crno-bijelo, ne možemo generalizirati. Znam da se slična polemika već vodila tu, no jedno je sigurno- djeca će više dobra naučiti od oca liječnika, humanista, voditelja zaklade Ana Rukavina unatoč tome što nema sakramente, nego od npr. oca pijanice koji ima sve sakramente.

Svaki je slučaj braka u kojem jedan supružnik nije katolik je specifičan- sam je za sebe i ne može se generalizirati.

S pozicije odgoja u vjeri oba ova oca su pogubna za djecu, svaki na svoj način ruši sliku da vjernik znači biti dobar čovjek odnosno usađuje sliku kako je pripadnost katoličkoj Crkvi samo formalizam.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Znači, u ovom konkretnom slučaju bi za Luku i Leona s pozicije odgoja u vjeri bilo bolje da su ostali siročad?

Tko bi to mogao ozbiljno tvrditi, kad nema nikakvih garancija da bi na taj način bili bolje odgajani u vjeri.

Poanta mog posta je bila da se ne treba obraćati pažnja na onog supružnika koji ne vjeruje već na onoga koji vjeruje. No lakše je iz politikantskih razloga uperiti fokus na gospodina Mrsića a ne na njegovu suprugu na čijim plećima leži teret odgoja. Dakle ako ne želimo politizirati ovu temu treba raspraviti s katoličkih pozicija a ne partijskih.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.