sara je napisao/la:
Atheos, koje to znanstvene spoznaje negiraju postojanje Boga - molim te konkretno?
Direktno, niti jedna.
Ono što sam htio reći je da nas katolički nauk uči da se do spoznaje postojanja Boga može doći logičkim slijedom argumenata. To su uglavnom argumenti sv. Tome Akvinskog u različitim elaboracijama. Stvar je u tome da su neki prijelazi tog logičkog niza argumenata "nagriženi" nekim suvremenim znanstvenim spoznajama, koje u najmanju ruku dopuštaju i druga rješenja, a usudio bi se reći, čine Tomine argumente manje vjerojatnim od drugih objašnjenja.
Uzmimo npr. argument prvog uzroka: svi vidimo da u svemiru za svaku pojavu postoji lanac uzroka i posljedica. Svaki takav lanac mora imati početak, dakle mora postojati neuzrokovani uzrok, uzrok svega drugoga, drugim riječima onaj tko je stvorio sve iz ničega, a to je Bog.
Ok, ali kvantna je fizika dokazala da je kvantnim fluktuacijama, znači čistim slučajem, moguće pojavljivanje parova elementarnih čestica-antičestica, koje se u vrlo kratkom vremenu međusobno poništavaju.
http://en.wikipedia.org/wiki/Virtual_particlehttp://en.wikipedia.org/wiki/Casimir_effectKvantna nas fizika, stoga, uči da nije nužno da mora postojati neuzrokovani uzrok kako bi postojao neki kontingentni entitet (u ovom slučaju elementarna čestica). Imamo stoga dokaz pojavljivanja kontingentnog entiteta u našem svemiru iz čistog slučaja.
Čak i ako se ne držimo strogih znanstvenih dokaza, ako pretpostavimo da je ama baš sve u svemiru povezano lancem uzrok-posljedica, tj. da svaki uzrok
nužno proizvodi posljedicu, dobiti ćemo kao rezultat jedan kruti, deterministički svemir u kojem je od početka sve određeno i u kojem postoji samo jedan tijek događaja. Imamo svemir sa samo jednom budućnosti. U takvom svemiru ne bi bilo mjesta za slučaj. Suvremena fizika nam daje dijametralno suprotnu sliku, indeterministički svemir u kojem je slučaj pravilo, a ne iznimka.
I sam argument reda i dizajna, je kroz vrijeme bio progresivno nagrižen od znanstvanih spoznaja. Najprije se pretpostavljalo da postoji jedan svijet/planeta (Zemlja) oko koje kruže u savršenom Božjem redu druga nebeska tijela. Galileo, Giordano Bruno, Kopernik, Tycho Brache i ostali "istjerali" su Zemlju iz centra svemira.
Tražio se potom red i dizajn u strukturi živih bića na Zemlji kao dokaz Božje mudrosti, pa je evolucija dala jednostavnije objašnjenje tog prividnog dizajna. Naravno da je Bog mogao izabrati kakav god je način htio da bi stvorio život na Zemlji, ali u najmanju ruku evolucija dopušta i jednako vrijedno alternativno objašnjenje bez da se "Bog uvodi u igru". Protestantima i tradicionalistima je dan danas neprihvatljivo da je Bog izabrao taj nelogičan
bottom up pristup stvaranju života na Zemlji.
Religija se tada povlači u svijet teorijske fizike i vidi red i dizajn u regulaciji fizikalnih konstanti. Dolazimo do
fine tuning argumenata. Fizičari tada dokazuju da ne postoji samo jedna ili nekolicina vrlo uskih vrijednosti za te fizikalne konstante koje bi naš svemir činile stabilnim, već je spektar rješenja puno širi. Postoje čak i rješenja koja bi dovela i do "boljeg" svemira.
Znanstveni argumenti koje sam iznio na temu "Bog je stvorio cijeli svemir":
viewtopic.php?f=3&t=1231&st=0&sk=t&sd=a&hilit=svemir&start=30koji dokazuju da iako Bog postoji, on se nužno mora nalaziti izvan našeg svemira, isto tako nagrizaju argumente katoličkog nauka. Dovode nas do nekakvog deističkog modela u kojem Bog stvara svemir, ali nema mogućnosti intervencije na sam njegov razvoj. Time se nagriza ideja svemogućeg i sveznajućeg bića. Nagriza se i ideja beskonačnog bića, ako se isti nužno mora nalaziti izvan našeg svemira. A jasno je da ako Bog nije beskonačan, moguće je i da nije jedan itd.
Slavomir je napisao/la:
Bog koji se objavljuje ne dolazi kao odgovor na našu znatiželju (ima li Boga ili ne?) već kao odgovor na naše egzistencijalne potrebe. Bog se objavljuje ocima i prorocima ne zato da ih uči filozofiji i kozmologiji već da zahvati u njihove živote, da pokeže koliko mu je stalo, da im približi Ljubav. Krist je došao umrijeti za nas, otkupiti nas, dati nam vječni život, pružiti nam radost, približiti nam se, ne u tome da kužimo 100% da Bog jest, već da budemo ljubljeni i da ljubimo. Objava je toliko više od upoznavanja transcendentalnih Božjih karakteristika.
Zašto nam treba Objava? Zato da živimo život u punini, da živimo punim plučima koliko god ti se činilo da katolici to ne rade. No, moje iskustvo kaže da se samo u Crkvi živi takav život.
Shvatio sam da je pojam Boga kao Ljubavi vrlo važan u katoličanstvu. Koliko sam shvatio vi stavljate znak jednakosti između Boga i Ljubavi. Meni je malo nejasan taj koncept, ali to objašnjavam mojim neznanjem teologije.
Opet jedno pitanje

: Kako objašnjavate postojanje zla? Postojanjem Nečastivog? Ili čovjekovim padom?