
Veliki je napredak što je se korizma i odricanje konačno pojavljuje u medijima. Barem na njezinom početku, dok u daljnjem praćenju korizme to ne bi trebalo očekivati.
Tako tv. Zagreb u dnevniku na prvo mjesto stavlja odricanje od cigareta i slatkiša. Pa kod baš nađoše cigarete! Nije da sam pobornik pušenja i znam koliko je to štetno, ali kad pogledamo tko to u svijetu najviše puši, onda je to sirotinja. Kina, Vijetnam, Koreja, Honduras, Gvatemala, Hrvatsko Zagorje.....u ustima radnika i sirotinje jedino zadovoljstvo - cigareta. A i sam život daleko manje vrijedi nego na bogatom Zapadu, pa stoga štetnost cigarete sirotinju i ne zanima. I kud baš njih nađoše.
Pa dezorjentiranost na tom području nije samo u medijima, nego nažalost i u samoj Crkvi. Slušam, čitam, gledam i ne mogu vjerovati; propovjednici, uglavnom velečasna gospoda, promoviraju razne vidove pokore, ali je uvijek negdje na kraju pravi post. Ili se kaže, kako odricanje od hrane nije najbitnija značajka posta. Dok je Crkva oduvijek učila da se post prvenstveno sastoji od uzdržavanja od hrane; bilo potpuno ili samo kao nemrs. Istina, proroci su opravdano stavljali post u kontekst socijalne pravednosti,ali nikada nitko nije rekao da ne treba postiti od hrane, samo što post ima svoj smisao kada se uz njega nađu i dodatna dva elementa, a to je molitva i djela milosrđa, koja su najdjelotvornija kada se ponašamo u skaldu s Božjim zapovijedina kada su u pitanju oni koji oskudjevaju.
Post je učinkovito sredstva u borbi sa našim ''demonima'' koji su u nama.
Isus kaže učenicima, koji nisu mogli istjerati zloduha; da se taj rod izgoni postom i molitvom.
Kako bi bilo lijepo da dobro potkoženi, zaokruženi i salom obloženi propovjednik donese na Čistu srijedu vagu u crkvu i da stane na nju, pa onda opet na Veliki petak ili Subotu i, dakako, da se vidi rezultat. A ne da izmišlja neka djetinjasta odricanja ili da sirotinji oduzimaju jednio što im je preostalo - cigaretu, čiji učinak ,doduše,truje i smanjuje životni vijek, do kojeg im ionako nije previše stalo.
Oni koji ne razumiju smisao posta, teško će shvatiti njegovu vezu s duhovnošću, jer post jača duh, kao što redovita gimnastika jača tijelo. Stoga bih zaključio ovo prvo korizmeno zdehavanje konstatacijom da je post svojevrsna gimnastika duha.
