
Da bi nam bilo jasnije u svezi nekih nepoznatih sila, energija… o kojima je riječ pri liječenju, radom s viskom…..jako je važno imati jasnu generalnu predodžbu o svemu stvorenom što nas okružuje.
Mnoge prirodne pojave još nisu do kraja istražene pa neuki takve pojave trpaju u nešto što onda zovu nadnaravno ili rabe takve termine kao što je instinkt, kad su u pitanju kukci i životinje, ali kada bi ih se pitalo kako neki instinkt doista funkcionira ne bi imali pojma jer termin je, doduše, jednostavan, ali cijeli mehanizam po kojemu se to odvija izvanredno je zapleten….
Bog je stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog – tako verujemo i molimo. Sve što postoji djelo je Božje; i ono vidljivo i nevidljivo.
Đavao ili Satan je biće koje mrzi Boga i sve što je Bog stvorio, a posebno čovjeka. On je rušitelj i suprotnost Ljubavi Božjoj po kojoj je sve stvoreno.
Međutim, postojala su, a u tragovima još uvijek postoji jedno vjerovanje u dvojstvo. Tzv. dualizam, koji naučava da postoje dva počela: dobro i zlo. Kad se to spomene, ljudima odmah padne na pamet taoistički jin i jang. Međutim, to nije točno, to su samo dvije suprotnosti, dok je Tao jedinstvo obiju.
Još od zoroastrizma, pa kasnije manihejstva, dualizam se širi po cijelom ondašnjem svijetu. U Srednjem vijeku preko katara, albingenza, bogumila, stiže u Europu i tu uzma maha u svijesti sredovjekovnog čovjeka.
Prema njihovom nauku ovaj svijet pripada đavlu, kao i Stari zavjet. Na takvo shvaćanje imala je utjecaja i teologija Ivana evanđeliste, koji se zove i teolog. Međutim, kada Ivan kaže ovaj svijet; onda nije riječ o svemu stvorenom, nego o jednom mentalitetu, koji Boga nije upoznao, ili ako u njega vjeruje, oda je ta vjera poganska, jer ne računaju na vječni život, nego mole isključivo za dobra na zemlji. Mi bi rekli svjetina (kruha i igara!)
Dualizam je na svoj način prihvatio i sredovjekovni puk. Prema njihovom shvaćanju đavao je gospodar ovoga svijeta i on daje novac i bogatstvo. Što je bio glavni razlog da se đavlu pripiše duša i sklopi s njime ugovor. Na tom principu djeluje i suvremeni sotonizam, samo za njih đavao više nije crni jarac koji piša po svom repu, nego gospodin vrijedan udivljenja koji je gospodar ovoga svijeta i dobar jer prema onima koji ga štuju.
Crkva je osudila dualizam i zastranjenja koja proizlaze iz te hereze, ali još uvijek postoje i u samoj Crkvi oni koji misle da neka područja stvorenoga ima đavao i njegovi sluge u svojoj vlasti. Tu se često nabrajaju ona područja koja ili nisu dovljno istražena ili koja izmiču objetivnom eksperimentu, jer se njihova pojava veže uz subjektivni doživljaj pojedinca.
U duhu iznesenog; može netko osobno vjerovati da su njegove iscjeliteljske moći plod ili dar nekog demona, anđela, gurua…. To je tek subjektivna interpretacija nečega, što ako uistinu djeluje, može biti samo od Boga stvoreno i dano nama za naše dobro. Samim time da netko daje drugačiju interpretaciju ili drugačije vjeruje, misli ili uči, to ništa ne mijenja objektivnu stvarnost.
U tom duhu genijalni apostol Pavao, kada u jednoj poslanici govori o jedenju mesa žrtvovanog idolima, što je na prvom koncilu u Jeruzalemu, od prvaka apostolskih zabranjeno, taj isti Pavao kaže da bi on po sebi jeo meso žrtvovano idolima kada time ne bi salaznio braću, jer on ne vjeruje u idole!
Drugim riječima, ako mi tretman kod bioenergičara pomaže, ili ako mi asane joge pomažu protiv bolova u kralježnici…. Onda se neću opterečivati što misli bioenergičar ili neznam tko koji to izvodi ili tko mi pomaže.
Ono što nikako ne smijem dozvoliti je da pristajem na neke vjerske obrede, inicijacije…ili da tražim nešto što je u suprotnosti s etičnošću. Tako: mogu viskom tražiti vodu ili detektirati neka nezdrava mjesta u sobi ili spavaonici, ali bilo bi sasvim neetično pokušati pomoću viska, karata i drugih sredstava doznati skime, recimo, spava moja susjeda ili pokušati utjecati na druge osobe nekim magijskim sredstvima…. To je oduvijek smatrano teškim grijehom. Stoga kada vidim da se radi o magiji, ezoteriji, gatalaštvu, kako ga se u kasičnom smislu oduvijek tretiralo u Crkvi, onda što dalje od toga, bez razlike djeluje li to ili ne.
I za kraj: samo onda zlo može na me negatovno djelovati, ako ga svijesno kao takvog prihvatim i njime se služim. U prirodnim pojavama nema zla, niti đavao ima bilo kakvu vlast nad stvorenim svijetom.