Modus i Sara,
modus vivendi je napisao/la:
sara je napisao/la:
Što seminar Suca čini tako bitno različitim od duhovne obnove ovog ili onog svećenika?
Premda znam da je i kod Linića puno, a zapravo ne znam da li još itko vodi takav tip obnove/seminara.
Nevjerojatno, ali moram se složiti s tvojim pitanjem.
Ali ipak ću pokušati shvatiti o čemu je riječ, naime ljudi idu za čudesima i znakovima, a to je stoga što smo svi ipak u značajnoj mjeri nevjerni Tome.
Ja se pak ne slažem sa svim tim karizmatskim čudotvorcima i traženjem čuda, potrebno je vjerovati bez čuda, to je vjera.
Seminar Suca čini bitno različitom od duhovne obnove ovog ili onog svećenika zato što je ljudima uvjerljiv. A znate da se kaže da je narod pametan. Slično kao što se u KKC (ili u LG nisam siguran) kaže za
sensus fidei, da se vjernički narod u osjećaju vjere (ukupno i hijerarhija i laici) ne može prevariti. Da ima neprevarljivost. Što to pak (može) značiti da je Sudac ljudima uvjerljiv? Da njegova riječ 'diže', da ima Duha. Da tu riječ posreduje u konstanti, a ne prema raspoloženju, stalno tako. Dakle, posjeduje i svetost života a ljudi izmežu ostalog tako i vide tu konstantu. Ima ljubavi. Svi koji mu nabace 'sačekušu' u hodniku Betanije, i bilo gdje, ne budu iznevjereni. - ne štedi se nimalo - uvijek ima vremena za čovjeka, voli čovjeka. Linić isto tako. To je jednostavno vidljivo i zato uvjerljivo. "Doći će Sin čovječji i svakom platiti po djelima". Dakle ne po teorijama. Mislim da je 'Zlaja' par puta zbog toga davanja do kraja morao na tjelesni oporavak, regeneraciju i stao na par tjedana sa seminarima u Betaniji. To traje već 10 godina veći dio godine! To je dio. Više mi se ne da pisati. Primjetite da karizme nisam ni spomenuo. Ipak bi spomenuo da Modusova tvrdnja o naglasku na čudima ne stoji. Ni kod 'aktera' (svećenika) ni kod čudotražitelja - puka. Riječ je tek o popratnim znakovima. Iznimke ne mogu značiti pravilo.
Za Linića bi ponovio sve ovo isto što i za Zlaju, ali naravno sa svim specifikumom njegove osobnosti. Čak mi se čini da uspjeva posredovati još više ljubavi od Zlatka, jer ima i dar mudrosti / razboritosti. Zaista je krasan i svećenik i čovjek, a uz Ivančića koje je ko staro vino, što stariji to bolji, i naš najuspješniji evangelizator - ljudi neće ići za Riječju Božjom ako im evangelizator pun ljubavi i mudrosti to ne posreduje. Imamo još par revnih među karizmaticima kao manje poznati fra Anto Barišić iz Špišić Bukovice, p Mihovil Filipović, montfortanac, fra Smiljan Kožul, pa čak i Radigović, iako on prolazi na knap, ali neću sad o njemu. Imamo i intelektualnog karizmatika fra Antu Vučkovića. Puki je slučaj što se radi o karizmaticima. Ima još gro svećenika koji se razlikuju od "ovog ili onog svećenika" i među neosima i kursiljašima i Marijinoj legiji, i svim drugim pokretima, i svim drugim crkvenim redovima. Recimo p Slavko Pavin se jako razlikuje od "ovog ili onog svećenika" - od kad je počeo do dandanas ima protivljenja od strane neke svoje braće isusovaca. Zašto? Zavist, zatim legalizam koji se očituje u birokratskim tvrdnjama tipa "imamo propisani pastoral, a što tu sada još treba više" itd. Takvi se obično svode na puke djelitelje sakramenata. Servisere sakramentima. Trebaš vjenčanje. Evo takvog. Krštenje? Evo ga. Kršćanski pokop? Tu je. Servis. Ni slučajno dalje od toga. Pravi legalizam i indiferentizam. Mogao bih ovako još puno, no mislim da sam bitno izrekao. Živi bili dragi moji forumaši/ ice.
