Citat:
Ajde ljudi, pa Sudac realno, i nije nešto posebno. Zamisli da nema stigme i pompe oko toga, zatim bez bele haljine, brade i duge kose, ispala bi standardna svećenička propovijed. On nije rekao ništa u svojim propovijedima što već nismo čuli ili pročitali. Dobar dio toga je čista psihologija.
Ajde Haime, realno, pa Sudac je sigurno naročit u više pravaca. Inače poznajem Haima, pa mu ujedno i zahvaljujem za zapravo pomirbeno arbitražni postić. Ipak, ja kao Sudčev idolopoklonik želim za njega dati par osobnih apologija:
Nije baš najprikladnije za bilo koga dati opis 'zamisli da nema to i to' jer 'to i to' je često imanentno tim i tim, i bez tih to i to, to nisu ti i ti. Nije si npr. sam dao stigme, pa ga sad treba od njih okljaštariti da si mi pojednostavimo shvaćanje. Što se tiče njegove 'standardne propovijedi' smatram da smo tu na većoj razmimoilaznici, ali ne samo ti i ja Haime, već sam takvu tvrdnju čuo šire, također češće od osporavatelje.
Uzmimo samo njegovu propovijed u Vukovaru 2002 na groblju ili u crkvi sv.Filipa i Jakova. To su bile 'bombe', iako kontekst Vukovara nije baš zgodan za tu figuru, naročito ovih dana..
Slušao sam na desetke njegovih propovijedi, i to dobar dio uživo. Sve je to bilo 'teško granatiranje'. Npr. spomenuta u Vukovaru, gledao sam poslije nje izjave Vukovaraca na hrtu. Mnogi od njih uz suze: "ovako nešto nikada nismo čuli". Slično kao rimski stražari 'nikada nitko nije ovako govorio'. A bar su se vukovarci naslušali manipulirajućih priča, pa znaju razlučiti tko vuče za nos, tko ne. Njegove propovijedi su apsolutno uvjerljive i to je to. Mnoga propovijed može biti dorađena, dobra, pa čak se usudim napisati i po Duhu, a da ne bude toliko uvjerljiva. Uvjerljive su i obraćujuće. Dobar dio ostalih propovijedi ostalih propovijednika, nije uspio, i nije obraćajući.
Da on nije na propovijedima uvjerljiv, i da stalno priča što smo već 'čuli ili pročitali', ili da je dobar dio toga 'čista psihologija' ne bi on nikada dobio od Valtera Betaniju, niti bi iko dolazio u Betaniju samo da možda doživi dar jezika, kardiognozu, bilokaciju i drugo. Slično kao ni Zvjezdan Tabor. To mogu dobiti, i voditi tako dugo samo oni koji imaju 'ono nešto'. Naravno da su prije toga i kroz duže vrijeme biskupi pravilno vagnuli da im to daju. Tabor i Betanija su manufakturice obraćenja. Trebali bi imati jedan po svakoj biskupiji ili po dekanatu. I mali kuriozitet - prisustvovao sam u Betaniji zajedno s ostalim pohađenicima seminara i pravom egzorcizmu. Da da, onom velikom, 'svečanom', ne molitvi otklinjanja. Bilo je upravo suprotno od 'ništa posebno'. To se ne doživljava svaki dan. Dvije su osobe podivljale na pola egzorcizma, i zaita sotonski režale dok nije bio gotov. Kažite mi da li se sjećate onih traženih uvjeta koji biskupi daju vršiocu egzorcizma? - razboritost, svetost života, veliki plodovi Duha i sl. - zar je to 'ništa posebno'. Sjetimo se koliko je samo tu bilo 'pompe'.
Ja sam upravo na njegovim propovijedima više puta u više prigoda čuo ono što nigdje nisam ranije čuo ili čitao. Također i moji istomišljenici.
Moj idolopoklonički zaključak: Vlč. Zlatko Sudac je osim najnaročitiji i naš najbolji svećenik. Hrvatska može biti supersretna što ga ima. Još mi je bolje što sam uvjeren da je super čovjek - to mi je važnije nego da je super svećenik-propovijednik. Javnosti nije poznato, a i ne zanimaju ih podaci koji nisu dovoljno senzacionalni - ali on je za Hrvatsku napravio u promociji kao neki superpoznati sportaš tipa Ivanišević (Znajmo, ali ne znam i da li je sada aktualno da su njegovi seminari paralelno prevođeni i na engleski i da stranci dolaze godinama uz naše hrpimice). Ako je Međugorje prijeporno a po njemu se isto može znati za hrvate, Sudac je puno manje prijeporan i zato jako vrijedan. Što se tiče njegova propovijedanja, također je među našim najboljim propovijednicima, no to je više stvar ukusa, pa bih spomenuo i ostale vrijedne: Zvjedan, Ivančić, Vučković, fra Ante Barišić. Treba spomenuti i neke laike kao Bundalo i Lončar.
